1. |
Kaf-ha-ja-ajin-sad.
|
2. |
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
|
3. |
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
|
4. |
i rekao: ""Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
|
5. |
Bojim se ro|aka svojih po krvi poslije mene, a `ena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
|
6. |
da naslijedi mene i porodice Jakubovu, i u~ini, Gospodaru moj, da bude{ s njim zadovoljan."
|
7. |
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da }e ti se dje~ak roditi, ime }e mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."
|
8. |
"Gospodaru moj," re~e on "kako }u imati sina kad mi je `ena nerotkinja, a ve} sam duboku starost do`ivio?"
|
9. |
"Eto tako!" re~e. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ni{ta bio."
|
10. |
"Gospodaru moj," re~e "daj mi neki znak! "Znak }e ti biti {to tri no}i ne}e{ s ljudima razgovarati, a zdrav }e{ biti."
|
11. |
i on izi|e iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znaje: "Hvalite ga ujutro i nave~e!
|
12. |
"O Jahja, prihvati Knjigu odlu~no! a dadosmo mu mudrost jo{ dok je dje~ak bio
|
13. |
i nje`nost i ~ednost, i ~estit je bio
|
14. |
i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.
|
15. |
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
|
16. |
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od uku}ana svojih na isto~nu stranu povukla
|
17. |
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka D`ibrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca.
|
18. |
"Utje~em se Milostivom od tebe, ako se Njega boji{! uziknu ona.
|
19. |
"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" re~e on "da ti poklonim dje~aka ~ista!
|
20. |
"Kako }e imati dje~aka" re~e ona "kad me nijedan mu{karac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!
|
21. |
"To je tako! re~e on. "Gospodar tvoj je rekao; To je Meni lahko, i zato da ga u~inimo znamenjem ljudima i znakom milosti Na{e. Tako je unaprijed odre|eno!"
|
22. |
I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.
|
23. |
i poro|ajni bolovi prisili{e je da do|e da stabla jedne palme. "Kamo sre}e a sam ranije umrla i da sam potupno u zaborav pala!" uzviknu ona.
|
24. |
I melek je, koji je bio ni`e nje, zovnu; "Ne `alosti se, Gospodar tvoj je dao da ni`e tebe potok pote~e.
|
25. |
Zatresi palmino stablo, posu}e po tebi datule svje`e,
|
26. |
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi{ ~ovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da }u {utjeti, i danas ni s kim ne}u govoriti."
|
27. |
I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. "O Merjemo," reko{e oni "u~inila si ne{to ne~uveno!
|
28. |
Ej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."
|
29. |
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u be{ici?" reko{e.
|
30. |
"Ja sam Allahov rob" ono re~e -, "meni }e On Knigu dati i vjerovjesnikom me u~initi
|
31. |
i u~ini}e me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredi}e mi da dok sam `iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,
|
32. |
i da majci svojo budem dobar, a ne}e mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.
|
33. |
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!
|
34. |
To je Isa, sin Merjemin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni sumnjaju.
|
35. |
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! kad ne{to odlu~i, On za to rekne samo: "Budi!" i ono bude.
|
36. |
Allah je, uisitnu, i moj i va{ Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put.
|
37. |
i sljedbenici Knjige su se o njemu u mi{ljenju podvojili, pa te{ko onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!
|
38. |
Kako }e dobro ~uti i kako }e dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u o~itoj zabludi!
|
39. |
I pomeni ih na Dan tuge kada }e biti s polaganjem ra~una zavr{eno, a oni su ravnodu{ni bili i nisu vjerovali.
|
40. |
Mi }emo Zemlju i one koji `ive na njoj naslijediti i Nama }e se oni vratiti.
|
41. |
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
|
42. |
Kada je rekao ocu svome: "O o~e moj, za{to se klanja{ onome koji nit ~uje niti vidi, niti ti mo`e od ikakve koristi biti?
|
43. |
O o~e moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja }u te na pravi put uputiti;
|
44. |
o o~e moj, na klanjaj se {ejtanu, {ejtan je Milostivome uvijek neposlu{an;
|
45. |
o o~e moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude{ {ejtanu drug", -
|
46. |
otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi{ bo`anstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okani{, zbilja }u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!
|
47. |
"Mir tebi!" - re~e Ibrahim. "Moli}u Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.
|
48. |
I napusti}u i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanja}u se Gospodaru svome; nadam se da ne}u biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome."
|
49. |
I po{to napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima u~inismo
|
50. |
i darovasmo im svako dobro i u~inismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.
|
51. |
I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.
|
52. |
Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga pribli`ili da ~uje rije~i Na{e,
|
53. |
i darovali smo mu milo{}u Na{om kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.
|
54. |
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obe}anje i bio poslanik, vjerovjesnik,
|
55. |
i tra`io je od ~eljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.
|
56. |
I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik,
|
57. |
i Mi smo ga na visoko mjesto digli.
|
58. |
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milo{}u Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog ~itali, oni bi licem na tle padali i plakali.
|
59. |
A njih smjeni{e zli potomci, koji molitvu napusti{e i za po`udama po|o{e; oni }e sigurno zlo pro}i;
|
60. |
ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro ~inili, njima se ne}e nikakva nepravda u~initi, oni }e u d`ennet u}i,
|
61. |
u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obe}ao zato {to su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obe}anje Njegovo }e se doista ispuniti -,
|
62. |
u njima prazne besjede ne}e slu{ati, ve} samo; "Mir! i u njima }e i ujutro i nave~e opskrbljeni biti.
|
63. |
Da}emo da takav d`ennet naslijedi onaj od robova Na{ih koji se bude grijeha klonio.
|
64. |
"Mi smo u d`ennet u{li samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budu}nost na{u i pro{lost na{u i ono {to je izme|u toga govori}e. Gospodar tvoj ne zaboravlja.
|
65. |
On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna{ li da ime Njegovo ima iko!
|
66. |
^ovjek ka`e: "Zar }u, kad umrem, zbilja biti o`ivljen?"
|
67. |
A zar se ~ovjek ne sje}a da smo ga jo{ prije stvorili, a da nije bio ni{ta?
|
68. |
I tako mi Gospodara tvoga, mi }emo i njih i {ejtane sakupiti, zatim }emo ih dovesti da oko d`ehennema na koljenima kle~e,
|
69. |
a onda }emo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,
|
70. |
jer mi dobro znamo one koji su najvi{e zaslu`ili da u njemu gore.
|
71. |
I svaki od vas }e do njega sti}i! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!
|
72. |
Zatim }emo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike }emo da u njemu na koljenima kle~e ostaviti.
|
73. |
Kad su im se Na{i jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "Ili smo mi ili vi u boljem polo`aju i ko ima vi{e pobornika?"
|
74. |
A koliko smo Mi prije njih naroda uni{tili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!
|
75. |
Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug `ivot da! Ali kad takvi do`ive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja }e saznati ko je u gorem polo`aju i ko ima pobornika manje
|
76. |
i Allah }e pomo}i onima koji su na pravom putu! A dobra djela koja vje~no ostaju od Gospodara tvoga bi}e bolje nagra|ena i ljep{e uzvra}ena.
|
77. |
Zar nisi vidio onoga koji u dokaze na{e ne vjeruje i govori; "Zacijelo }e mi biti dato bogatstvo i djeca!"
|
78. |
Ili je on budu}nost prozreo ili je od Milostivog obe}anje primio?
|
79. |
Nijedno! Mi }emo ono {to on govori zapisati i patnju mu veoma produ`iti,
|
80. |
a ono {to smo mu dali naslijediti, i sam samcat }a Nam se vratiti.
|
81. |
Oni kao zagovornike nekakva bo`anstva, a ne Allaha, uzimaju.
|
82. |
A na valja tako! Bo`anstva }e pore}i da su im se klanjali, i bi}e im protivnici.
|
83. |
Zar ne vidi{ da Mi nevjernike {ejtanima prepu{tamo da ih {to vi{e na zlo navra}aju?
|
84. |
Zato ne tra`i da {to prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!
|
85. |
Onoga Dana kada ~estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo
|
86. |
a kad u d`ehennem `edne gre{nike potjeramo,
|
87. |
niko se ni za koga ne}e mo}i zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.
|
88. |
Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!
|
89. |
Vi, doista, ne{to odvratno govorite!
|
90. |
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
|
91. |
{to Milostivom pripisuju dijete.
|
92. |
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, -
|
93. |
ta svi }e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tra`iti uto~i{te!
|
94. |
On ih je sva zapamtio i ta~no izbrojio,
|
95. |
i svi }e Mu na Sudnjem danu do}i pojedina~no.
|
96. |
One koji su vjerovali i dobra djela ~inili Milostivi }e sigurno voljenim u~initi.
|
97. |
Mi smo Kuran u~inili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inad`ije nepopustljive opomenuo.
|
98. |
A koliko smo samo naroda prije njih uni{tili! Da li ijednog od njih vidi{ i da li i najslabiji glas njihov ~uje{?
|