1. |
^itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
|
2. |
stvara ~ovjeka od ugru{ka!
|
3. |
^itaj, plemenit je Gospodar tvoj,
|
4. |
koji pou~ava peru,
|
5. |
koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna.
|
6. |
Uistinu, ~ovjek se uzobjesti
|
7. |
~im se neovisnim osjeti,
|
8. |
a Gospodaru tvome }e se, doista, svi vratiti!
|
9. |
Vidje li ti onoga koji brani
|
10. |
robu da molitvu obavi?
|
11. |
Reci mi ako on misli da je na pravom putu,
|
12. |
ili ako tra`i da se kumirima moli,
|
13. |
reci mi, ako on pori~e i glavu okre}e
|
14. |
zar on ne zna da Allah sve vidi?
|
15. |
Ne valja to! Ako se ne okani, dohvati}emo ga za kiku,
|
16. |
kiku la`nu i gre{nu,
|
17. |
pa neka on pozove dru{tvo svoje
|
18. |
Mi }emo pozvati zebanije.
|
19. |
Ne valja to! Ti njega ne slu{aj, ve} molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome pribli`i{!
|