|
1. |
Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kurana jasnog!
|
|
2. |
Za`ali}e nevjernici ~esto {to nisu postali muslimani.
|
|
3. |
Pusti ih neka jedu i nasla|uju se, i neka ih zavara nada, - zna}e oni!
|
|
4. |
A Mi smo uni{tavali gradove samo u odre|eno vrijeme,
|
|
5. |
nijedan narod ne mo`e ni ubrzati ni usporiti konac svoj.
|
|
6. |
Oni govore: "Ej, ti kome se Kuran objavljuje, ti si, uistinu lud!
|
|
7. |
Za{to nam meleke ne dovede{, ako je istina {to govori{!
|
|
8. |
Mi meleke {aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ~ekaju.
|
|
9. |
Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti!
|
|
10. |
I prije tebe smo poslanike prija{njim narodima slali
|
|
11. |
i nijedan im poslanik nije do{ao, a da mu se nisu narugali.
|
|
12. |
Eto tako Mi Kuran uvodimo u srca nevjernika,
|
|
13. |
oni u nj ne}e vjerovati, a zna se {ta je bilo s narodima davna{njim.
|
|
14. |
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,
|
|
15. |
opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pri~injava, mi smo ljudi op~injeni!"
|
|
16. |
Mi smo na nebu sazvije`|a stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili
|
|
17. |
i ~uvamo ih od svakog {ejtana prokletog;
|
|
18. |
a onoga koji kradom prislu{kuje sti`e svjetlica vidljiva.
|
|
19. |
A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomi~ne planine razbacali i u~inili da na njoj sve s mjerom raste,
|
|
20. |
i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite.
|
|
21. |
I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.
|
|
22. |
Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate {ta piti vi time ne mo`ete raspolagati.
|
|
23. |
I samo Mi dajemo `ivot i smrt, i samo smo Mi vje~ni,
|
|
24. |
i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji }e poslije do}i,
|
|
25. |
a On, Gospodar tvoj }e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.
|
|
26. |
Mi smo stvorili Adema od ilova~e, od blata ustajalog,
|
|
27. |
a jo{ prije smo stvorili d`innove od vatre u`arene.
|
|
28. |
I kad Gospodar tvoj re~e melekima: "Ja }e stvoriti ~ovjeka od ilova~e, od blata ustajalog,
|
|
29. |
i kad mu dam lik i u nj udahnem du{u, vi mu se poklonite!
|
|
30. |
sve meleki su se, zajedno poklonili,
|
|
31. |
osim Iblisa; on nije htio da se njima pokloni.
|
|
32. |
"O, Iblise," re~e On "za{to ti ne htjede da se pokloni{?"
|
|
33. |
"Nije moje" re~e- "da se poklonim ~ovjeku koga si stvorio od ilova~e, od blata ustajalog."
|
|
34. |
"Onda izlazi iz d`enneta", - re~e On -, "nek si proklet
|
|
35. |
i neka se prokletstvo zadr`i na tebi do Dana sudnjeg!"
|
|
36. |
"Gospodaru moj," re~e on "daj mi vremena do dana kada }e oni biti o`ivljeni!"
|
|
37. |
"Daje ti se rok" re~e On
|
|
38. |
"do Dana ve} odre|enog."
|
|
39. |
"Gospodaru moj," re~e -, "zato {to si me u zabludu doveo, ja }u njima naZemlji poroke lijepim predstaviti i potrudi}u se da ih sve zavedem,
|
|
40. |
osim me|u njima Tvojih robova iskrenih."
|
|
41. |
"Ove }u se istine Ja dr`ati" re~e On:
|
|
42. |
"Ti ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."
|
|
43. |
Za sve njih mjesto sastanka d`ehennem }e biti,
|
|
44. |
on }e sedam kapija imati i kroz svaku }e odre|en broj njih pro}i.
|
|
45. |
oni koji su se Allaha bojali i onog {to im je zabranjeno klonili, oni }e u d`ennetskim ba{~ama pored izvora biti.
|
|
46. |
"U|ite u njih sigurni, straha oslobo|eni!"
|
|
47. |
I Mi }emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni }e kao bra}a na divanima jedni prema drugima sjediti,
|
|
48. |
tu ih umor ne}e doticati, oni odatle nikada ne}e izvedeni biti.
|
|
49. |
Ka`i robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji pra{ta i da sam milostiv,
|
|
50. |
ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!
|
|
51. |
I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, -
|
|
52. |
kada su mu u{li i rekli: "Mir! on je rekao; "Mi smo se vas upla{ili."
|
|
53. |
"Ne pla{i se! reko{e -, "donosimo ti radosnu vijest, u~ena sina }e{ imati."
|
|
54. |
"Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" re~e on -, "~ime me radujete?"
|
|
55. |
"Donosimo ti radosnu vijest koja }e se doista obistiniti" reko{e oni -, "zato nadu ne gubi!"
|
|
56. |
"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" re~e on
|
|
57. |
i upita: "A {ta vi ho}ete, o izaslanici?"
|
|
58. |
"Mi smo poslani narodu navjerni~kom" reko{e -,
|
|
59. |
"samo }emo svu Lutovu ~eljad spasiti,
|
|
60. |
osim `ene njegove, ona }e, odlu~ili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."
|
|
61. |
I kad izaslanici do|o{e Lutu,
|
|
62. |
on re~e: "Vi ste, doista, ljudi neznani!
|
|
63. |
"Ne!; - reko{e oni. "Donosimo ti ono u {to ovi stalno sumnjaju,
|
|
64. |
donosimo ti ono {to }e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.
|
|
65. |
Izvedi ~eljad svoju u gluho doba no}i, a ti budi na za~elju njihovu, i neka se niko od vas ne osvr}e, ve} produ`ite u pravcu kuda vam se nare|uje!"
|
|
66. |
I Mi smo mu objavili ono {to }e se zbiti: da }e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uni{teni biti.
|
|
67. |
U to do|o{e stanovnici grada, veseli.
|
|
68. |
"Ovo su gosti moji" re~e on "pa me ne sramotite,
|
|
69. |
i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"
|
|
70. |
"A zar ti nismo zabranili da ikoga prima{?" povika{e oni.
|
|
71. |
"Ako ve} ho}ete da ne{to ~inite, eto k}eri mojih! re~e on.
|
|
72. |
A `ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.
|
|
73. |
i njih je zadesio stra{ glas kad je Sunce izlazilo,
|
|
74. |
i Mi smo u~inili da ono {to je gore bude dolje, i na njih smo kao ki{u grumenje od skamenjene gline sru~ili, -
|
|
75. |
to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, -
|
|
76. |
on je pored puta, i sada postoji;
|
|
77. |
to je doista pouka za one koji vjeruju.
|
|
78. |
A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,
|
|
79. |
pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.
|
|
80. |
I stanovnici Hid`ra su poslanike la`nim smatrali,
|
|
81. |
a Mi smo im dokaze Na{e bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.
|
|
82. |
Oni su ku}e u brdima klesali, vjeruju}i da su bezbjedni,
|
|
83. |
pa i njih u svitanje stra{an glas zadesi
|
|
84. |
i ne bija{e im ni od kakve koristi ono {to su bili stekli.
|
|
85. |
Mi smo nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih mudro stvorili. ^as o`ivljenja }e zacijelo do}i, zato ti velikodu{no oprosti,
|
|
86. |
Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznaju}i.
|
|
87. |
Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kuran veli~anstveni ti objavljujemo.-
|
|
88. |
Ne pru`aj poglede svoje na ono {to Mi dajemo na u`ivanje nekim od njih i ne budi tu`an zbog njih, a prema vjernicima blag budi
|
|
89. |
i reci: "Ja samo javno opominjem!
|
|
90. |
kao {to smo sljedbenike Knjige opomenuli,
|
|
91. |
one koji Kuran na dijelove dijele.
|
|
92. |
I tako Mi Gospodara tvoga, njih }emo sve na odgovornost pozvati
|
|
93. |
za ono {to su radili!
|
|
94. |
Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje i mnogobo`aca se okani,
|
|
95. |
Mi }emo te osloboditi onih koji se rugaju,
|
|
96. |
koji pored Allah drugog boga uzimaju; i zna}e oni!
|
|
97. |
Mi dobro znamo da ti je te{ko u du{i zbog onoga {to oni govore,
|
|
98. |
zato veli~aj Gospodara svoga i hvali Ga, i sed`du obavljaj,
|
|
99. |
i sve dok si `iv, Gospodaru svome se klanjaj!
|
