|
1. |
Kada se nebo rascjepi
|
|
2. |
i poslu{a Gospodara svoga a ono }e to du`no biti
|
|
3. |
i kada se Zemlja rastegne,
|
|
4. |
i izbaci ono {to je u njoj, i potpuno se isprazni,
|
|
5. |
i poslu{a Gospodara svoga a ona }e to du`na biti, -
|
|
6. |
ti }e{, o ~ovje~e, koji se mnogo trudi{, trud svoj pred Gospodarom svojim na}i:
|
|
7. |
onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data
|
|
8. |
lahko }e ra~un polo`iti
|
|
9. |
i svoji ma }e se radostan vratiti;
|
|
10. |
a onaj kome bude knjiga njegova iza le|a njegovih data
|
|
11. |
propast }e prizivati
|
|
12. |
i u ognju }e gorjeti,
|
|
13. |
jer je sa ~eljadi svojom radostan bio
|
|
14. |
i mislio da se nikada ne}e vratiti
|
|
15. |
a ho}e! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!
|
|
16. |
I kunem se rumenilom ve~ernjim,
|
|
17. |
i no}i, i onim {to ona tamom obavije,
|
|
18. |
I Mjesecom punim,
|
|
19. |
vi }ete sigurno na sve te`e i te`e prilike nailaziti!
|
|
20. |
Pa {ta im je, za{to ne}e da vjeruju,
|
|
21. |
i za{to, kada im se Kuran ~ita, na tle licem ne padaju?!
|
|
22. |
ve}, nevjernici, pori~u,
|
|
23. |
a Allah dobro zna {ta oni u sebi kriju,
|
|
24. |
zato im navjesti patnju neizdr`ljivu!
|
|
25. |
Ali one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili nagrada neprekidna }e ~ekati.
|
