|
1. |
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom ~asu no}i preveo Svoga roba iz Hrama ~asnog u Hram daleki, ~iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Na{a pokazali. On, uisitinu, sve ~uje i sve vidi.
|
|
2. |
A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim u~inili: "Mjesto Mene Gospodara drugog ne uzimajte,
|
|
3. |
o, potomci onih koje smo sa Nuhom nosili! On je, doista, bio rob zahvalni.
|
|
4. |
I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi }ete doista dva puta nered na Zemlji u~initi i preko mjere oholi postati.
|
|
5. |
I kad do|e vrijeme prve od dvije prijetnje, posla}emo protiv vas robove Na{e, silno mo}ne, oni }e uzdu` i poprijeko zemlju va{u pregaziti, i prijetnja }e se ispuniti.
|
|
6. |
Zatim }emo vam dati pobjedu protiv njih i pomo}i }emo vas imecima i sinovima i u~ini}emo vas brojnijim.
|
|
7. |
Sve {to ~inite - ~inite sebi, dobro i zlo. A kad do|e vrijeme druge prijetnje, posla}emo ih da na licima va{im tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve {to osvoje do temelja poru{e.
|
|
8. |
I Gospodar va{ }e vam se opet smilovati; ako vi ponovo zapo~nete, zapo~e}emo i Mi. A d`ehennem smo za nevjernike tamnicom u~inili.
|
|
9. |
Ovaj Kuran vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji ~ine dobra djela donosi radosnu vijest da ih ~eka nagrada velika,
|
|
10. |
a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju bolnu patnju pripremili.
|
|
11. |
^ovjek i proklinje i blagosilje; ~ovjek je doista nagao.
|
|
12. |
I Mi smo no} i dan kao dva znamenja u~inili: znamenje za no} smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim u~inili kako biste mogli da tra`ite od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme ra~unali; i sve smo potanko objasnili.
|
|
13. |
I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu }emo mu knjigu otvorenu pokazati:
|
|
14. |
"^itaj knjigu svoju, dosta ti je danas {to }e{ svoj ra~un polagati!
|
|
15. |
Onaj koji ide pravim putem, od toga }e samo on koristi imati, a onaj ko luta na svoju {tetu luta, i nijedan gre{nik ne}e tu|e grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!
|
|
16. |
Kad ho}emo jedan grad da uni{timo, onima koji su u njemu na rasko{ navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zaslu`e kaznu, pa ga onda do temelja razru{imo.
|
|
17. |
I koliko smo samo naroda poslije Nuha uni{tili! A dovoljno je to {to Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.
|
|
18. |
Onome ko `eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo {to ho}emo i kome ho}emo, ali }emo mu poslije d`ehennem pripremiti, u kome }e se osramo}en i odba}en pe}i.
|
|
19. |
A onaj ko `eli onaj svijet i trudi se da ga zaslu`i, a vjernik je, trud }e mu hvale vrijedan biti.
|
|
20. |
Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.
|
|
21. |
Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bi}e, doista, ve}a.
|
|
22. |
Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga da ne bi osudu zaslu`io i bez podr{ke ostao.
|
|
23. |
Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro~instvo ~inite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost do`ive, ne reci im ni: "Uh!" i ne podvikni na njih, i obra}aj im se rije~ima po{tovanja punim.
|
|
24. |
Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"
|
|
25. |
Gospodar va{ dobro zna {ta je u du{ama va{im: ako budete poslu{ni, - pa, Allah }e doista oprostiti onima koji se kaju.
|
|
26. |
Daj bli`njem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo,
|
|
27. |
jer su rasipnici bra}a {ejtanova, a {ejtan je Gospodaru svome nezahvalan.
|
|
28. |
A ako mora{ da od njih glavu okrene{, jer i sam od Gospodara svoga milost tra`i{ i njoj se nada{, onda im barem koju lijepu rije~ reci.
|
|
29. |
Ne dr`i ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prekor zaslu`io i bez i~ega ostao,
|
|
30. |
Gospodar tvoj pru`a obilnu opskrbu onome kome ho}e, a i ograni~ava je, jer zna i vidi robove Svoje.
|
|
31. |
Ne ubijajte djecu svoju od straha od neima{tine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.
|
|
32. |
I {to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ru`an put!
|
|
33. |
I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni du`an, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekora~uje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.
|
|
34. |
A od imetka siro~ta {to dalje! osim ako `elite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu, zaista odgovoarati!
|
|
35. |
Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljep{e.
|
|
36. |
Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i razum, za sve to }e se, zaista, odgovarati.
|
|
37. |
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne mo`e{ probiti ni brda u visinu dosti}i,
|
|
38. |
sve je to ru`no, Gospodaru tvome mrsko.
|
|
39. |
To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u d`ehennem bio ba~en, prekoren i od milosti Njegove udaljen.
|
|
40. |
Zar je va{ Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao k}eri, meleke uzeo. Vi, zaista, izgovarate krupne rije~i.
|
|
41. |
Mi u ovom Kuranu obja{njavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve vi{e out|uje.
|
|
42. |
Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao {to oni govore, oni bi onda potra`ili put do Allaha Svevi{njeg".
|
|
43. |
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore!
|
|
44. |
Njega veli~aju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ni{ta {to ga ne veli~a, hvale}i Ga; ali vi ne razumijete veli~anje njihovo. On je doista blag i mnogo pra{ta.
|
|
45. |
Kad ~ita{ Kuran izme|u tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo,
|
|
46. |
a na srca njihova pokriva~e da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inimo. I kad ti spomene{ Gospodara svoga u Kuanu, Njega jedinog, oni se prepla{eni daju u bijeg.
|
|
47. |
Mi dobro znamo {ta oni `ele da ~uju kada dolaze da te prislu{kuju, i o ~emu se sa{aptavaju kad nevjernici govore: "Vi slijedite samo op~injena ~ovjeka!
|
|
48. |
Vidi {ta o tebi ono govore, pa onda lutaju i ne mogu da na|u pravi put.
|
|
49. |
Oni govore: "Zar kada se u kosti pra{inu pretvorimo, zar }emo, kao nova bi}a, doista biti o`ivljeni?"
|
|
50. |
Reci; "Ho}ete, i da ste kamenje ili gvo`|e
|
|
51. |
ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne mo`e biti o`ivljeno." "A ko }e nas u `ivot vratiti?" upita}e oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio", a oni }e prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Mo`da ubrzo!
|
|
52. |
Bi}e onog Dana kad vas On pozove, i odazva}ete se, hvale}i Ga, i pomisli}ete da ste ostali samo malo vremena."
|
|
53. |
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rije~i: - jer bi {ejtan mogao posijati neprijateljstvo me|u njima, {ejtan je, doista, ~ovjekov otvoreni neprijatelj
|
|
54. |
"Gospodar va{ dobro vas poznaje: ako ho}e, On }e vam se smilovati ili }e vas, ako ho}e, na muke staviti." A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.
|
|
55. |
Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.
|
|
56. |
Reci; "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas oni ne}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti."
|
|
57. |
Oni kojima se oni mole sami tra`e na~ina kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribli`iti, i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se ~uva.
|
|
58. |
I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana ne}emo uni{titi ili ga te{koj muci izlo`iti; to je u Knjizi zapisano.
|
|
59. |
A da ne {aljemo ~uda, zadr`ava nas samo to {to drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo ~udo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A ~uda {aljemo samo da zastra{imo.
|
|
60. |
I rekli smo ti: "Svi ljudi su u Allahovoj vlasti! A san koji smo ti dali da usnije{ i drvo ukleto, u Kuranu spomenuto, isku{enje su za ljude. mi ih zastra{ujemo, ali njima to samo pove}ava ionako veliko bezvjerstvo.
|
|
61. |
I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu! oni se svi, osim Ibilsa, pokloni{e. "Zar da se poklonim onome koga si od ilova~e stvorio?" re~e.
|
|
62. |
"Reci mi", - re~e onda - , "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi{ do Smaka svijeta sigurno }u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti."
|
|
63. |
"Odlazi!" re~e On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna d`ehennemska bi}e vam puna kazna.
|
|
64. |
I zavodi glasom svojim koga mo`e{ i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pje{adiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obe}anja a {ejtan ih samo obmanjuje -,
|
|
65. |
ali, ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljen kao za{titnik!
|
|
66. |
Gospodar va{ vas radi pokre}e la|e po moru da biste tra`ili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.
|
|
67. |
Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se ina~e klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okre}ete glave; ~ovjek je uvijek nezahvalan!
|
|
68. |
Zar ste sigurni da vas On ne}e u zemlju utjerati ili da protiv vas ne}e pje{~anu oluju poslati, pa da onda sebi za{titnika ne}ete na}i?
|
|
69. |
Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put ne}e na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga {to ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga na{li ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.
|
|
70. |
Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.
|
|
71. |
A na Dan kada pozovemo sve ljude s vo|om njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu ~ita}e knjige svoje i ne}e im biti ni koliko trun jedan u~injena nepravda;
|
|
72. |
onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bi}e slijep i na onom i daleko od svakog dobra.
|
|
73. |
I zamalo da te oni odvrate od onoga {to ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas ne{to drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem.
|
|
74. |
A da te nismo u~inili ~vrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,
|
|
75. |
i tad bismo ti doista dali da iskusi{ dvostruku muku u `ivotu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao.
|
|
76. |
A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,
|
|
77. |
jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti ne}e{ nai}i na odstupanje od zakona na{eg.
|
|
78. |
Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do no}ne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.
|
|
79. |
I probdij dio no}i u molitvi, - to je samo tvoja du`nost; Gospodar tvoj }e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.
|
|
80. |
I reci: "Gospodaru moj, u~ini da umerem, a da si Ti zadovoljan mnome i u~ini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja }e mi pomo}i!"
|
|
81. |
I reci: "Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, nestaje!"
|
|
82. |
Mi objavljujemo u Kuranu ono {to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo pove}ava propast.
|
|
83. |
Kad ~ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okre}e i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda o~ajava.
|
|
84. |
Reci: "Svako postupa po svom naho|enju, a samo Gospodar va{ zna ko je na pravom putu."
|
|
85. |
Pitaju te o du{i. Reci: "[ta je du{a samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja."
|
|
86. |
A da ho}emo, Mi bismo u~inili da i{~ezne ono {to smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao,
|
|
87. |
ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.
|
|
88. |
Reci: "Kad bi se svi ljudi i d`innovi udru`ili da sa~ine jedan ovakav Kuran, oni, kao {to je on, na bi sa~inili, pa makar jedni drugima pomagali."
|
|
89. |
Mi u ovom Kuranu obja{njavamo ljudima svakojake primjer, ali ve}ina ljudi nikako ne}e da vjeruje
|
|
90. |
i govore: ""Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje `ivu vodu ne izvede{;
|
|
91. |
ili dok ne bude{ imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provede{;
|
|
92. |
ili dok na nas nebo u par~adima ne obori{, kao {to tvrdi{; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede{;
|
|
93. |
ili dok ne bude{ imao ku}u od zlata ili dok se na nebo ne uspne{; a ne}emo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese{ Knjigu da je ~itamo." Reci: "Hvaljen neka je Gospodar moj! zar ja nisam samo ~ovjek, poslanik?"
|
|
94. |
A ljude je, kad im je dolazila objava, odvra}alo od vjerovanja samo to {to su govorili: "Zar je Allah kao poslanika ~ovjeka poslao?"
|
|
95. |
Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali."
|
|
96. |
Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje."
|
|
97. |
Onaj kome Allah uka`e na pravi put na pravom putu je, a onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, ne}e{ na}i za{titnika. Mi }emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravi{te njihovo bi}e d`ehennem; kad god mu plamen jenja, poja~a}emo im oganj.
|
|
98. |
To }e im biti kazna zato {to u dokaze Na{e nisu vjerovali i {to su govorili: "Zar kada postanemo kosti i prah, zar }emo kao nova stvorenja, doista, biti o`ivljeni?"
|
|
99. |
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori sli~ne njima i da im je ve} odredio ~as o`ivljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo pori~u.
|
|
100. |
Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste {krtarili iz straha da ne potro{ite; ~ovjek je uistinu tvrdica.
|
|
101. |
Mi smo Musau devet o~evidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim do{ao i kada mu je faraon rekao: "Ja mislim , o Musa, da si ti doista op~injen",
|
|
102. |
da je odgovorio: "Ti zna{ da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao o~igledna znamenja, i ja mislim da }e{ ti, o faraone, sigurno nastradati."
|
|
103. |
I faraon odlu~i da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njim sve,
|
|
104. |
i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta do|e, dove{}emo vas izmije{ane."
|
|
105. |
Mi Kuran pun mudrosti objavljujemo, i na istinit na~in se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosi{ i da opominje{.
|
|
106. |
I kao Kuran, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.
|
|
107. |
Reci; "Vjerovali u njega ili nevjerovali, oni kojima je jo{ prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on ~Ita,
|
|
108. |
i govore: "Hvaljen neka je Gospodar na{, obe}anje, Gospodara na{eg se ispunilo!
|
|
109. |
I padaju licem na tle pla~u}i, i on im uve}ava stahopo{tovanje.
|
|
110. |
Reci; "Zovite: Allah ili zovite: Milostivi, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljep{a. Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavlja{, a i ne prigu{uj ga; tra`i sredinu izme|u toga"
|
|
111. |
i reci: "Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba za{titinik zbog nemo}i i hvale}i Ga veli~aj!
|
