|
1. |
Nun. Tako Mi kalema i onoga {to oni pi{u,
|
|
2. |
ti nisi, milo{}u Gospodara svoga, lud;
|
|
3. |
ti }e{ sigurno nagradu neprekidnu dobiti
|
|
4. |
jer ti si, zaista najljep{e }udi
|
|
5. |
i ti }e{ vidjeti, a i oni }e vidjeti,
|
|
6. |
ko je od vas lud.
|
|
7. |
Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenio i on dobro zna one koji su na pravom putu,
|
|
8. |
zato ne slu{aj one koji ne}e da vjeruju, -
|
|
9. |
oni bi jedva do~ekali da ti popusti{, pa bi i oni popustili - ,
|
|
10. |
i ne slu{aj nijednog krivokletnika, prezrena,
|
|
11. |
klevetnika, onoga koji tu|e rije~i prenosi,
|
|
12. |
{krtaca, nasilnika, velikog gre{nika,
|
|
13. |
surova i, osim toga, u tu|e pleme uljeza, -
|
|
14. |
samo zato {to je bogat i {to ima mnogo sinova -,
|
|
15. |
koji govori, kad mu se ajeti Na{i kazuju: "To su samo naroda drevnih pri~e!"
|
|
16. |
Na nos }emo Mi njemu biljeg utisnuti!
|
|
17. |
Mi smo ih na ku{nju stavili, kao {to smo vlasnike jedne ba{~e na ku{nju stavili kad su se zakleli da }e je sigurno rano izjutra obrati
|
|
18. |
a nisu rekli: "Ako Bog da!"
|
|
19. |
I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesre}a
|
|
20. |
i ona osvanu opusto{ena.
|
|
21. |
A u zoru oni su jedne druge dozivali:
|
|
22. |
"Poranite u ba{~u svoju ako je mislite obrati!"
|
|
23. |
I oni krenu{e tiho razgovaraju}i:
|
|
24. |
"Neka vam danas u nju nikako ni jedan siromah ne ulazi!"
|
|
25. |
I oni porani{e uvjereni da }e mo}i to provesti,
|
|
26. |
a kad je ugleda{e, povika{e: "Mi smo zalutali;
|
|
27. |
ali ne, ne, - svega smo li{eni!"
|
|
28. |
Ponajbolji izme|u njih re~e: "Nisam li vam ja govoro da je trebalo na Allaha misliti!:
|
|
29. |
"Hvaljen neka je Gospodar na{!" - , "mi smo, uistinu, nepravedni bili!"
|
|
30. |
I onda po~e{e jedni druge koriti.
|
|
31. |
"Te{ko nama!" govorili su -, "mi smo, zaista, obijesni bili;
|
|
32. |
Gospodar na{ nam mo`e bolju od nje dati, samo od Gospodara na{eg mi se nadamo naknadi!"
|
|
33. |
Eto takva je bila kazna, a na onom je svijetu je, nek znaju, kazna jo{ ve}a!
|
|
34. |
Za one koji se budu bojali Allaha bi}e, zaista, d`enneti u`ivanja u Gospodara njihova, -
|
|
35. |
zar }emo muslimane sa nevjernicima izjedna~iti?!
|
|
36. |
[ta vam je, kako rasudjujete?
|
|
37. |
Imate li vi Knjigu, pa u njoj ~itate
|
|
38. |
da }ete imati ono {to vi izaberete?
|
|
39. |
Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama koje }e do Sudnjeg dana vrijediti da }ete ono {to vi odredite imati?
|
|
40. |
Upitaj ih ko je od njih jamac za to.
|
|
41. |
Ili, imaju li oni druge jamce? Pa neka jamce svoje dovedu, ako govore istinu.
|
|
42. |
Na Dan kada bude nepodno{ljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli,
|
|
43. |
oborenih pogleda i sasvim poni`eni bi}e nevjernici, - a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su `ivi i zdravi bili
|
|
44. |
Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor pori~u, Mi }emo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji pribli`avati
|
|
45. |
i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!
|
|
46. |
Tra`i{ li ti od njih nagradu, pa su nametom optere}eni?
|
|
47. |
Ili je u njih iskonska knjiga, pa prepisuju?
|
|
48. |
Ti strpljivo ~ekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun koji je u ogor~enju zavapio.
|
|
49. |
I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izba~en bio i prijekor bi zaslu`io,
|
|
50. |
ali, Gospodar njegov ga je odabrao i u~inio ga jednim od onih koji su dobri.
|
|
51. |
Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kuran slu{aju, govore}i: "On je, uistinu, luda!"
|
|
52. |
A Kuran je svijetu cijelom opomena!
|
