Meal Seç / Sure Seç

As-Sâffât Suresi

(BOSNIAN) QURAN


37 - As-Sâffât
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Tako Mi onih u redove poredanih
2. i onih koji odvra}aju
3. i onih koji opomenu ~itaju, -
4. va{ Bog je, uistinu, Jedan,
5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih i Gospodar Istoka!
6. Mi smo nebo najbli`e vama sjajnim zvijezdama okitili
7. i ~uvamo ga od svakog {ejtana prkosnoga
8. da ne prislu{kuje meleke uzvi{ene; njih sa svih strana ga|aju
9. da ih otjeraju: njih ~eka patnja neprekidna,
10. a onoga koji {to ugrabi – stigne svjetlica blistava.
11. Upitaj ih da li je te`e njih stvoriti ili sve ostalo {to smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilova~e.
12. Ti se divi{ a oni se rugaju,
13. a kada im se savjeti upu}uju oni ih ne prihvataju,
14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podsti~u,
15. i govore: "Ovo nije ni{ta drugo do prava ~arolija!
16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar }emo mi, zaista, biti o`ivljeni
17. i na{i preci davni?"
18. Reci: "Da, a bi}ete i poni`eni!"
19. to }e biti samo glas jedan, i svi }e odjednom progledati
20. i re}i: "Te{ko nama, ovo je – Sudnji dan!’
21. Da, ovo je Dan stra{nog suda u koji vi niste vjerovali!
22. Sakupite nevjernike i one koji su se s njima dru`ili i one kojima su se klanjali
23. mimo Allaha, i poka`ite im put koji u d`ehennem vodi
24. i zaustavite ih, oni }e biti pitani:
25. "[ta vam je, za{to jedni drugima ne pomognete?"
26. Ali, toga Dana oni }e se sasvim prepustiti
27. i jedni drugima prebacivati: "Vi st
28. e nas varali"
29. "Nismo" – odgovori}e -, "nego vi niste htjeli vjrovati,
30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili
31. i rije~ Gospodara na{eg da }emo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,
32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."
33. I oni }e toga dana zajedno na muci biti,
34. jer Mi }emo tako sa mnogobo{cima postupiti,
35. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili
36. i govorili: "Zar da napustimo bo`anstva na{a zbog jednog ludog pjesnika
37. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,
38. a vi }ete sigurno bolnu patnju iskusiti, -
39. kako ste radili, onako }ete ka`njeni biti!
40. A Allahovi iskreni robovi
41. posebnu }e opskrbu imati,
42. razno vo}e, i bi}e po{tovani
43. u d`ennetskim ba{~ama naslada,
44. na divanima, jedni prema drugima,
45. bi}e poslu`eni pi}em – iz izvora koji }e stalno te}i –
46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili,
47. od njega ne}e glava boljeti i od njega se ne}e pamet gubiti.
48. Pored njih }e biti one koje }e preda se gledati, o~iju prekrasnih,
49. kao da su one jaja pokrivena.
50. I oni }e jedan s drugim razgovarati,
51. i jedan od njih }e re}i: "Imao sam druga jednog
52. koji je govorio; "Zar i ti vjeruje{ da }e
53. mo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, ra~un polagati?"
54. "Ho}ete li da pogledate?"
55. I oni }e pogledati, i toga usred d`ehennema ugledati. "Allah
56. a mi", - re}i }e – "zamalo me nisi upropastio;
57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mu~io".
58. "A mi, je l’ de, vi{e ne}emo umirati? –
59. jednom smo umrli – vi{e ne}emo biti mu~eni,
60. to }e, zaista, uspjeh veliki biti!’
61. Za ovako ne{to neka se trude trudbenici!
62. A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum
63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
64. To je drvo koje }e usred d`ehennema rasti;
65. plod }e mu poput glava {ejtanskih biti.
66. Oni }e se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
67. zatim }e to s klj~alom vodom izmje{ati,
68. a potom }e se, sigurno, opet u d`ehennem vratiti.
69. Oni su o~eve svoje u zabludi zatekli
70. pa i oni stopama njihovim nastavili,
71. a i prije njih su ve}inom drevni narodi u zabludi bili,
72. iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;
73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,
74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.
75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:
76. njega i porodicu njegovu nevolje te{ke smo spasili
77. i samo potomke njegove u `ivotu ostavili,
78. i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvali:
79. "Mir Nuhu od svjetova svih!"
80. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,
81. on je bio rob Na{, vjernik,
82. a ostale smo poslije potopili
83. Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
84. kad je Gospodaru svome iskrena srca do{ao,
85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: "^emu se to vi klanjate?
86. zar la`na bo`anstva umjesto Allah ho}ete?
87. i {ta o Gospodaru svjetova mislite?"
88. I on baci pogled na zvijezde,
89. pa re~e: "Ja }u se, evo, razboljeti!"
90. i oni ga napusti{e, uzmaknuv{i,
91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa re~e: "Za{to ne jedete?
92. [ta vam je {to ne govorite?"
93. i kri{om im pri|e desnom rukom ih udaraju}i,
94. pa mu narod trkom do|e.
95. "Kako mo`ete da se klanjate onima koje sami kle{ete?" – upita,
96. "kad Allah stvara i vas i ono {to napravite?"
97. Pripremite za njega loma~u" – povika{e – "pa ga u vatru bacite?"
98. I htjedo{e da ga na muke stave, ali Mi njih u~inismo poni`enim.
99. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio". –re~e -, "On }e me kuda treba uputiti.
100. Gospodaru moj daruj mi porod ~estit!" –
101. i Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi.
102. I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati, Ibrahim re~e: "O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa {ta ti misli{?" – "O o~e moj", - re~e – "onako kako ti se nare|uje postupi; vidje}e{, ako Bog da, da }u sve izdr`ati."
103. I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji polo`i,
104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine, -
106. to je, zaista, bilo pravo isku{enje!"
107. i kurbanom velikim ga iskupismo
108. i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvasmo:
109. "Nek je u miru Ibrahim!’
110. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,
111. a on je, doista, bio rob Na{, vjernik,
112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim,
113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a me|u potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika o~itih.
114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,
115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
116. i pomogli im da pobijede,
117. i Knjigu im jasnu dali
118. i obojicu na pravi put uputili
119. i u nara{tajima kasnijim im spomen sa~uvali;
120. "Nek su u miru Musa i Harun!"
121. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,
122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Na{i, vjernici.
123. I Iljas je bio poslanik.
124. Kad on re~e narodu svome: "Zar se ne bojite?
125. [to se Balu klanjate, a najljep{eg stvoritelja ostavljate,
126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara va{ih predaka drevnih?" –
127. i oni ga la{cem nazva{e i zato }e, sigurno, u vatru svi oni biti ba~eni,
128. samo ne}e oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
129. I sa~uvasmo mu spomen u nara{tajima kasnijim:
130. "Nek je u miru Ilijas!"
131. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,
132. a on je bio rob Na{, vjernik.
133. I Lut je bio poslanik.
134. Mi smo njega i ~itavu njegovu porodicu spasili, -
135. osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -,
136. a ostale smo uni{tili,
137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju
138. i no}u, pa za{to se ne urazumite?
139. I Junus je bio poslanik.
140. I on pobje`e na jednu la|u prepunu
141. i baci kocku i kocka na njega pade,
142. i riba ga proguta, a bio je zaslu`io prekor,
143. i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale,
144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad }e svi biti o`ivljeni,
145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,
146. i u~inismo da iznad njega izraste vrije`a jedne tikve.
147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e,
148. i oni povjerova{e, i njima dadosmo da do roka odre|enog po`ive.
149. A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – k}eri, a za njih – sinovi,
150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao `ene stvorili?"
151. Eto, oni, zbog toga {to la`u, doista govore:
152. "Allah je rodio" – oni su, zaista, la`ljivci.
153. zar je On k}eri sinovima predpostavio?
154. [ta vam je, kako rasu|ujete?!
155. Za{to ne razmislite?
156. Ili, gdje vam je dokaz o~iti?
157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!
158. Mnogobo{ci izme|u njega i d`inna srodstvo uspostavljaju, a d`inni odavno znaju da }e oni koji tako govore u vatru biti ba~eni, -
159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!
160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.
161. Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,
162. ne mo`ete o njima nikoga u zabludu zavesti,
163. mo`ete samo onoga koji }e ionako u vatri gorjeti.
164. "Svakome od nas mjesto je odre|eno,
165. mi smo u redove poredani,
166. i samo Njega hvalimo!"
167. A oni su sigurno govorili:
168. "Da smo mi Knjigu imali kao {to su je imali narodi prija{nji,
169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"
170. Ali u Kur’an ne htjedo{e da povjeruju, i zna}e oni!
171. A rije~ Na{a je davno re~ena o robovima Na{im, o poslanicima:
172. "Oni }e biti, doista, potpomognuti
173. i vojska Na{a }e zacijelo pobijediti!’
174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme
175. i posmatraj ih, i oni }e posmatrati!
176. Zar oni kaznu Na{u da po`uruju?
177. Kad ih ona stigne, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!
178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme
179. i posmatraj, i oni }e posmatrati!
180. Veli~anstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni!
181. i mir poslanicima
182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
KURAN uygulamasını telefonunuza siz de yükleyin: