|
1. |
Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede{ iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga
|
|
2. |
Allaha, ~ije je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji. A od u`asne patnje te{ko nevjernicima,
|
|
3. |
koji `ivot na ovome svijetu vi{e vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvra}aju i nastoje da ga prika`u krivim! Oni su u velikoj zabludi.
|
|
4. |
Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga ho}e i ukazuje na pravi put onome kome ho}e; On je Silan i Mudar.
|
|
5. |
I Musaa smo poslali s dokazima Na{im: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!: To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan.
|
|
6. |
I kad Musa re~e narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mu~ili, koji su vam mu{ku djecu klali, a `ensku u `ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko isku{enje od Gospodara va{ega -,
|
|
7. |
i kad je Gospodar va{ objavio: Ako budete zahvalni, Ja }u vam, zacijelo, jo{ vi{e dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista }e stroga biti."
|
|
8. |
I Musa jo{ re~e: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan."
|
|
9. |
Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? Samo ih Allah zna! Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono {to se po vama {alje i mi veoma sumnjamo u ono u {to nas pozivate!
|
|
10. |
Poslanici njihovi su govorili: "Zar se mo`e sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe va{e oprostio i da bi vas do roka odre|enog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; ho}ete da nas odvratite od onih kojima su se preci na{i klanjali pa, donesite nam ~udo vidljivo!
|
|
11. |
"Mi jesmo ljudi kao i vi" govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On ho}e; mi vam ne mo`emo donijeti ~udo bez Allahove volje a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.
|
|
12. |
Za{to da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi }emo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete stavljali a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"
|
|
13. |
Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili }ete vjere na{e biti ili }emo vas, doista, iz zemlje na{e protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi }emo vjernike sigurno uni{titi
|
|
14. |
i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bi}e to za one koji }e se polaganja ra~una preda Mnom bojati i koji }e od prijetnje moje stahovati."
|
|
15. |
I poslanici su pomo} tra`ili, pa je svaki oholi i inad`ija nastradao, -
|
|
16. |
pred njim }e d`ehennem biti i on }e biti pojen odvratnom kapljevinom,
|
|
17. |
mu~i}e se da je proguta, ali je nikako ne}e mo}i pro`drijeti i smrt }e mu sa svih strana prilaziti, ali on ne}e umrijeti; njega }e te{ka patnja ~ekati.
|
|
18. |
Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; ne}e mo}i da o~ekuju nikakvu nagradu za djela koja su u~inili, to }e te{ka propast biti!
|
|
19. |
Zar ne vidi{ da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas }e udaljiti i nova stvorenja dovesti;
|
|
20. |
to Allahu nije te{ko.
|
|
21. |
I izi}i }e svi pred Allaha, pa }e oni koji su bili tla~eni re}i glave{inama svojim: "Mi smo bili va{e pristalice, mo`ete li nam imalo Allahovu kaznu olak{ati?" "Da je nas Allah uputio", - odgovori}e oni "i mi bismo bili vas uputili. |
|
22. |
alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vi{e ne}e biti."
|
|
23. |
22. I kada bude sve rije{eno, {ejtan }e re}i: "Allah vam je pravo obe}anje dao, a ja sam svoja obe}anja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, ve} sami sebe, niti ja mogu vama pomo}i niti vi mo`ete pomo}i meni. Ja nemam ni{ta s tim {to ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno ~eka bolna patnja.
|
|
24. |
23. A oni koji su vjerovali i dobra djela ~inili bi}e uvedeni, voljom Gospodara njihova, u d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i i u njima }e vje~no boraviti, u njima }e se rije~ju "Mir! pozdravljati.
|
|
25. |
24. Zar ne vidi{ kako Allah navodi primjer lijepa rije~ kao lijepo drvo: korijen mu je ~vrsto u zemlji, a grane prema nebu;
|
|
26. |
25. ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
|
|
27. |
26. A ru`na rije~ je kao ru`no drvo: i{~upanom drvetu s povr{ine zemlje nema opstanka.
|
|
28. |
27. Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike }e u zabludi ostaviti; Allah radi {ta ho}e.
|
|
29. |
28. Zar ne vidi{ one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima nezahvalno{}u uzvratili i narod svoj u Ku}u propasti doveli,
|
|
30. |
29. u d`ehennem, u kome }e gorijeti, - a u`asno je on prebivali{te!
|
|
31. |
30. i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Nasla|ujte se, zavr{i}ete sigurno u vatri!"
|
|
32. |
31. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga {to im mi darujemo, prije nego {to nastupi dan u kome ne}e biti trgovanja ni prijateljstva.
|
|
33. |
32. Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spu{ta s neba ki{u i ~ini da pomo}u nje ra|aju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite la|ama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite;
|
|
34. |
33. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kre}u, i daje vam da se koristite no}i i danom;
|
|
35. |
34. i daje vam svega onoga {to od Njega i{tete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ^ovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.
|
|
36. |
35. A kada Ibrahim re~e: "Gospodaru moj, u~ini ovaj grad bezbjednim i sa~uvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,
|
|
37. |
36. oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uistinu, pra{ta{ i samilostan si.
|
|
38. |
37. Gospodaru na{, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ni{ta ne sije, kod Tvoga ^asnog hrama, da bi, Gospodaru na{, molitvu obavljali; zato u~ini da srca nekih ljudi ~eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
|
|
39. |
38. Gospodaru na{, Ti zacijelo zna{ {ta mi tajimo, a {ta na javu iznosimo. Allahu ni{ta nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.
|
|
40. |
39. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usli{ava molbe.
|
|
41. |
40. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru na{, Ti usli{i molbu moju!
|
|
42. |
41. Gospodaru na{, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao ra~un!
|
|
43. |
42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono {to rade nevjernic! On im samo pu{ta do Dana kada }e im o~i ostati otvorene,
|
|
44. |
43. i kada }e `ure}i uzdignutih glava, netremice gledati; a srca }e im prazna biti.
|
|
45. |
44. Ti opominji ljude Danom kada }e im kazna do}i, kada }e oni koji su se ogrije{ili prema sebi govoriti: "Gospodaru na{, ostavi nas jo{ samo kratko vrijeme, odazva}emo se pozivu Tvome i slijedi}emo poslanike! "A zar se prije niste zaklinjali da ne}ete na onaj svijet?
|
|
46. |
45. I nastanili ste se bili u ku}ama onih koji su se prema sebi ogrije{ili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili."
|
|
47. |
46. I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo {to lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.
|
|
48. |
47. Nemoj ni pomisliti da Allah ne}e odr`ati obe}anje Svoje poslanicima Svojim Allah je, uistinu, silan i strog
|
|
49. |
48. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi izi|u pred Allaha Jedinoga i Svemo}nog.
|
|
50. |
49. Toga dana }e{ vidjeti gre{nike povezane u zajedni~ke okove;
|
|
51. |
50. ko{ulje }e im od katrana biti, a vatra }e lica njihova obavijati, -
|
|
52. |
51. da Allah kazni svakoga prema zasluzi Allah }e zaista brzo ra~un svidjeti.
|
|
53. |
52. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je sano On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!
|
