|
1. |
Ja Sin.
|
|
2. |
Tako Mi Kurana mudrog,
|
|
3. |
ti si, uistinu, poslanik,
|
|
4. |
na pravom putu,
|
|
5. |
po objavi Silnoga i Samilosnoga,
|
|
6. |
da opominje{ narod ~iji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodu{an!
|
|
7. |
O ve}ini njih se ve} obistinila Rije~ - zato oni ne}e vjerovati.
|
|
8. |
Mi smo u~inili da budu kao oni za ~ije smo vratove sind`ire stavili sve do podbradaka, - zato su oni glava uzdignutih,
|
|
9. |
i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na o~i im koprenu stavili, - zato oni ne vide,
|
|
10. |
i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni ne}e vjerovati.
|
|
11. |
Tvoja opomena }e koristit samo onome koji Kuran slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!
|
|
12. |
Mi }emo, zaista, mrtve o`ivjeti i Mi smo zapisali ono {to su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.
|
|
13. |
Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im do{li poslanici;
|
|
14. |
kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerova{e, i poja~asmo tre}im, pa reko{e: "Mi smo vama poslani!"
|
|
15. |
"Vi ste ljudi kao i mi" oni odgovori{e -, "Milostivi nije objavio ni{ta, vi neistinu govorite!"
|
|
16. |
"Gospodar na{ zna da smo, doista, vama poslani" reko{e oni
|
|
17. |
"i du`ni smo samo da jasno obznanimo."
|
|
18. |
Oni reko{e: "Mi slutimo da nam nesre}u donosite; ako se ne okanite, kamenova}emo vas i sti}i }e vas, zaista, bolna patnja oko nas."
|
|
19. |
"Uzrok va{e nesre}e je s vama!" reko{e oni. "Zar zato {to ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."
|
|
20. |
I s kraja grada `urno do|e jedan ~ovjek i re~e: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,
|
|
21. |
slijedite one koji od vas ne tra`e nikakvu nagradu, a na pravom su putu!
|
|
22. |
Za{to da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu }ete se vratiti?
|
|
23. |
Za{to da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi ho}e da me sna|e neko zlo, njihovo posredovanje ne}e mi biti ni od kakve koristi i oni me ne}e mo}i spasiti,
|
|
24. |
a ja bih tada bio u pravj zabludi;
|
|
25. |
ja vjerujem u Gospodara va{eg, ~ujte mene!
|
|
26. |
I re}i }e se: "U|ite u d`ennet! a oni }e re}i: "Kamo sre}e da narod moj zna
|
|
27. |
za{to mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!
|
|
28. |
I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada ~inili.
|
|
29. |
samo bi se ~uo jedan u`asan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
|
|
30. |
O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije do{ao, a da mu se nisu narugali.
|
|
31. |
Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uni{tili od kojih im se niko vratio nije,
|
|
32. |
a svi oni bi}e zajedno pred Nas dovedeni.
|
|
33. |
Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj `ivot dajemo i iz nje ni~e `ito koje oni jedu;
|
|
34. |
Mi po njoj stvaramo ba{~e, palmike i vinograde, i ~inimo da iz nje izvori izviru, -
|
|
35. |
da oni jedu plodove njihove i od onoga {to ruke njegove privrijede, pa za{to ne}e da budu zahvalni?
|
|
36. |
Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome {to iz zemlje ni~e, u njima samima, i u onome {to oni ne znaju!
|
|
37. |
I no} im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.
|
|
38. |
I Sunce se kre}e do svoje odre|ene granice, to je odredba Silnoga i Sveznaju}eg.
|
|
39. |
I Mjesecu smo odredili polo`aj; i on se uvijek ponovo kre}e kao stari savijeni palmin prut.
|
|
40. |
Nit Sunce mo`e Mjesec dosti}i nit no} dan presti}i, svi oni u svemiru plove.
|
|
41. |
Dokaz im je i to {to potomke njihove u la|ama krcatim prevozimo
|
|
42. |
i {to za njih, sli~ne njima, stvaramo one na kojima se voze.
|
|
43. |
I ako `elimo, Mi ih potopimo, i ne}e im spasa biti, ne}e se izbaviti,
|
|
44. |
osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka odre|enog u`ivali.
|
|
45. |
A kad im se rekne: "Bojte se onoga {to se prije vas dogodilo i onoga {to vas ~eka da biste pomilovani bili..."
|
|
46. |
I ne do|e im ni jedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni le|a ne okrenu.
|
|
47. |
A kad im se ka`e: "Udjeljujte od onoga {to vam Allah daje", - onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!
|
|
48. |
I govore: "Kad }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"
|
|
49. |
A ne ~ekaju drugo do stra{an glas koji }e ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
|
|
50. |
pa ne}e mo}i ni{ta oporu~iti, niti se ~eljadi svojoj vratiti.
|
|
51. |
I puhnu}e se u rog, pa }e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,
|
|
52. |
govore}i: "Te{ko nama! Ko nas iz na{ih grobova o`ivi?" "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!
|
|
53. |
Bi}e to samo jedan glas i oni }e se svi pred Nama obreti.
|
|
54. |
Danas se ne}e nikome nepravda u~initi i vi }ete, prema onom kako ste radili, nagra|eni biti.
|
|
55. |
stanovnici d`enneta u`iva}e toga dana u blagodatima veseli i radosni,
|
|
56. |
oni i `ene njihove bi}e u hladovini na ukra{enim divanima naslonjeni,
|
|
57. |
u njemu }e imati vo}a, i ono {to budu `eljeli.
|
|
58. |
"Mir vama!" bi}e rije~i Gospodara Milostivog -,
|
|
59. |
"a vi, o gre{nici, danas se odvojite!"
|
|
60. |
O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se {ejtanu on vam je neprijatelj otvoreni,
|
|
61. |
ve} se klanjate Meni; to je put pravi
|
|
62. |
On je mnoge od vas u zabulu odveo, kako niste pameti imali?!
|
|
63. |
Ovo je d`ehennem kojim vam se prijetilo,
|
|
64. |
pr`ite se sada u njemu zato {to niste vjerovali!
|
|
65. |
Danas }emo im usta zape~atiti, njihove ruke }e Nam govoriti, a noga njihove }e o onom {to su radili svjedo~iti.
|
|
66. |
Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova li{iti, pa kad bi na put po{li, kako bi vidjeli?
|
|
67. |
A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgrije{ili u ne{to pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda oti}i niti se vratiti.
|
|
68. |
Onome kome dug `ivot damo, Mi mu izgled nagore izmjenimo. Zar oni ne razumiju?
|
|
69. |
Mi poslanika nismo pjesni{tvu u~ili, to mu ne prili~i. Ovo je samo pouka Kuran jasni,
|
|
70. |
da opominje onoga ko ima pameti, i da zaslu`e kaznu nevjernici.
|
|
71. |
Kako one ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspola`u kao vlasnici!
|
|
72. |
i da smo im dali da se njome slu`e na nekim ja{u, a nekima se hrane,
|
|
73. |
i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa za{to nisu zahvalni,76.
|
|
74. |
ve} pored Allah druge bogove prihvataju u nadi da }e im oni na pomo}i biti;
|
|
75. |
oni im, me|utim, ne}e mo}i pomo}i, a oni su njima poslu{na vojska.
|
|
76. |
I nek te ne `aloste rije~i njihove; Mi, doista, znamo i ono {to kriju i ono {to pokazuju.
|
|
77. |
Kako ~ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,
|
|
78. |
i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko }e o`ivjeti kosti, kad budu truke?"
|
|
79. |
Reci: "O`ivje}e ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve {to je stvorio,
|
|
80. |
Onaj koji vam iz zelenog drve}a vatru stvara i vi njome potpaljujete."
|
|
81. |
Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sli~ne? Jeste, On sve stvara i On je sveznaju}i;
|
|
82. |
83. i zaista On mo`e, kada ne{to ho}e, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude.
|
|
83. |
Pa neka je hvaljen Onaj u ~ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu }ete se vratiti!
|
