1. |
Elif Lam Mim.
|
2. |
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
|
3. |
onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga {to im mi budemo davali;
|
4. |
i onima koji budu vjerovali u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu ~vrsto vjerovali.
|
5. |
Njima }e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni }e ono {to `ele ostvariti.
|
6. |
Onima koji ne}e da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao oni ne}e vjerovati.
|
7. |
Allah je zape~atio srca njihova i u{i njihove, a pred o~ima njihovim je koprena; njih ~eka patnja golema.
|
8. |
Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.
|
9. |
Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju}i, samo sebe varaju.
|
10. |
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo{ pove}ava; njih ~eka bolna patnja zato {to la`u.
|
11. |
Kada im se ka`e: "Ne remetite red na zemlji!" odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
|
12. |
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opa`aju.
|
13. |
Kad im se ka`e: "Vjerujte kao {to pravi ljudi vjeruju!" oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u {to bezumni vjeruju?" A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju.
|
14. |
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" a ~im ostanu nasamo sa {ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
|
15. |
Allah njih izvrgava poruzi i podr`ava ih da u svom nevjerstvu lutaju.
|
16. |
Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju {ta rade.
|
17. |
Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni{ta ne vide!
|
18. |
Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
|
19. |
Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u u{i svoje boje}i se smrti, - a nevjernici ne mogu uma}i Allahu, - i
|
20. |
munja samo {to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni pro|u, a ~im utonu u mraku stanu. A da Allah ho}e, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve mo`e.
|
21. |
O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sa~uvali;
|
22. |
koji vam je Zemlju u~inio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spu{ta ki{u i ~ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne ~inite svjesno druge Allahu ravnim!
|
23. |
A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru sli~nu objavljenim njemu, a pozovite i bo`anstva va{a, osim Allaha, ako istinu govorite.
|
24. |
Pa ako ne u~inite, a ne}ete u~initi, onda se ~uvajte vatre za nevjernike pripremljene, ~ije }e gorivo biti ljudi i kamenje.
|
25. |
A one koji vjeruju i dobra djela ~ine obraduj d`ennetskim ba{~ama kroz koje }e rijeke te}i; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni }e re}i: "Ovo smo i prije jeli", - a bi}e im davani samo njima sli~ni. U njima }e ~iste `ene imati, i u njima }e vje~no boraviti.
|
26. |
Allah se ne ustru~ava da za primjer navede mu{icu ili ne{to si}u{nje od nje; oni koji vjeruju ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju govore: "[ta to Allah ho}e sa ovim primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike gre{nike,
|
27. |
koji kr{e ve} ~vrsto prihva}enu obavezu prema Allahu i prekidaju ono {to je Allah naredio da se odr`ava, i prave nered na Zemlji; oni }e nastradati.
|
28. |
Kako mo`ete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ni{ta, pa vam je On `ivot dao; On }e, zatim, u~initi i da pomrete i poslije }e vas o`ivjeti, a onda }ete se Njemu vratiti.
|
29. |
On je za vas sve {to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
|
30. |
A kada Gospodar tvoj re~e melekima: "Ja }e na Zemlji namjesnika postaviti!" oni reko{e: "Zar }e Ti namjesnik biti onaj koji }e na njoj nered ~initi i krv prolijevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, {tujemo." On re~: "Ja znam ono {to vi ne znate."
|
31. |
I pou~i On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predo~i melekima i re~e: "Ka`ite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
|
32. |
"Hvaljen neka si" reko{e oni "mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri."
|
33. |
"O Ademe", - re~e On "ka`i im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah re~: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono {to javno ~inite i ono {to krijete!"
|
34. |
A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" oni se pokloni{e, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
|
35. |
I Mi rekosmo: "O Ademe, `ivite, ti i `ena tvoja, u d`ennetu i jedite u njemu koliko god `elite i odakle god ho}ete, ali se ovom drvetu ne pribli`ujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
|
36. |
I {ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u ~emu su bili. "Si|ite!" rekosmo Mi "jedni drugima }ete neprijatelji biti, a na Zemlji }ete boraviti i do roka odre|enog `ivjeti!"
|
37. |
I Adem primi neke rije~i od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.
|
38. |
Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene }e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati.
|
39. |
A onima koji ne budu vjerovali i knjige Na{e budu poricali bi}e stanovnici d`ehennema; u njemu }e vje~no ostati."
|
40. |
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispuni}u i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
|
41. |
Vjerujte u ono {to objavljujem, ~ime se potvr|uje da je istinito ono {to vi imate, i ne budite prvi koji u to ne}e vjerovati. I ne zamjenjujte rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
|
42. |
I istinu sa neistinom ne mije{ajte i istinu svjesno ne tajite!
|
43. |
Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!
|
44. |
Zar da od drugih tra`ite da dobra djela ~ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu u~ite? Zar se opametiti ne}ete?
|
45. |
Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, te{ko, osim poslu{nima,
|
46. |
koji su uvjereni da }e pred Gospodara svoga stati i da }e se Njemu vratiti.
|
47. |
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;
|
48. |
i bojte se dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi, kada se ni~iji zagovor ne}e prihvatiti, kada ni od koga otkup ne}e primiti i kada im niko u pomo} ne}e prite}i;
|
49. |
i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mu~ili: mu{ku vam djecu klali a `ensku u `ivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko isku{enje od Gospodara va{eg, -
|
50. |
i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na o~i va{e, potopili;
|
51. |
i kada smo Musau ~etrdeset no}i obe}anje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi ~ine}i nepravdu, tele obo`avati po~eli.
|
52. |
Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;
|
53. |
i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem i{li;
|
54. |
i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativ{i tele, vi ste samo sebi nepravdu u~inili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izme|u vas prestupnike smr}u kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja va{eg, On }e vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";
|
55. |
i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti ne}emo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" Munja vas je o{inula, vidjeli ste.
|
56. |
Zatim smo vas, poslije smrti va{e, o`ivjeli da biste zahvalni bili.
|
57. |
I Mi smo vam od oblaka hladovinu na~inili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem! A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
|
58. |
i kada smo rekli: "U|ite u ovaj grad i jedite {to god ho}ete i koliko god ho}ete, a na kapiju pognutih glava u|ite, i recite: Oprosti oprosti}emo vam grijehe va{e, a onima koji ~ine dobra djela da}emo i vi{e!"
|
59. |
onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije~ koja im je bila re~ena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato {to nisu poslu{ali;
|
60. |
i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari {tapom svojim po stijeni!" i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg }e piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i!"
|
61. |
i kada ste rekli: "O Musa, mi ne mo`emo vi{e jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u na{e ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga {to zemlja ra|a: povr}a i, krastavica, i p{enice, i le}e, i luka crvenoga!" on je rekao: "Zar `elite da ono {to je bolje zamijenite za ono {to je gore? Idite u grad, ima}ete ono {to tra`ite!" I poni`enje i bijeda na njih pado{e i Allahovu srd`bu na sebe navuko{e zato {to u Allahove dokaze nisu vjerovali i {to su ni krive ni du`ne vjerovjesnike ubijali, zato {to su neposlu{ni bili i {to su sve granice zla prelazili.
|
62. |
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kr{}ani, i Sabijci one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!
|
63. |
i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono {to smo vam dali i neka vam je na umu ono {to je u Knjizi, da biste se kazne sa~uvali!"
|
64. |
vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
|
65. |
Vama je poznato ono {to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrije{ili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
|
66. |
Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo u~inili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.
|
67. |
A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nare|uje da zakoljete kravu", - oni upita{e: "Zbija{ li ti to s nama {alu?" "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" re~e on.
|
68. |
"Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e "da nam objasni kojih godina ona treba da bude." "On ka`e" odgovori on "da ta krava ne snije da bude ni stara ni mlada, nego izme|u toga, srednje dobi, pa izvr{ite to {to se od vas tra`i!"
|
69. |
"Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e "da nam objasni kakve boje treba da bude." "On poru~uje" odgovori on "da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide."
|
70. |
"Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime", - reko{e "da nam objasni kakva jo{ treba da bude, jer, nama krave izgledaju sli~ne, a mi }emo nju, ako Allah htjedne, sigurno prona}i."
|
71. |
"On poru~uje" re~e on "da ta krava ne smije da bude istro{ena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega." "E sad si je opisao kako treba!" reko{e, pa je zakla{e, i jedva to u~ini{e.
|
72. |
I kada ste jednog ~ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati po~eli Allah je dao da izi|e na vidjelo ono {to ste bili sakrili -,
|
73. |
Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" i eto tako Allah vra}a mrtve u `ivot i pru`a vam dokaze Svoje da biste shvatili.
|
74. |
Ali srca va{a su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo{ tvr|a, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ru{i. A Allah motri na ono {to radite.
|
75. |
Zar se vi nadate da }e vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu~ali pa su ih, po{to su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
|
76. |
Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a ~im se osame jedni s drugima, ka`u: "Zar }ete im kazivati o onome {to je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem va{im? Zar se ne}ete opametiti?"
|
77. |
A zar oni ne znaju da Allah zna i ono {to oni kriju i ono {to pokazuju?
|
78. |
Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domi{ljaju.
|
79. |
A te{ko onima koji svojim rukama pi{u Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" da bi za to korist neznatnu izvukli. I te{ko njima zbog onoga {to ruke njihove pi{u i te{ko njima {to na taj na~in zara|uju!
|
80. |
Oni govore: "Vatra }e nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obe}anje jer, Allah }e sigurno ispuniti obe}anje Svoje ili na Allaha iznosite ono {to ne znate?"
|
81. |
A nije tako! Oni koji budu zlo ~inili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni }e stanovnici d`ehennema biti i u njemu }e vje~no ostati.
|
82. |
A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili oni }e stanovnici d`enneta biti i u njemu }e vje~no boraviti.
|
83. |
I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da }ete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bli`njima, i siro~adi, i siromasima dobro~instvo ~initi, a ljudima lijepe rije~i govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste poslije, izuzev vas malo, izopa~ili i zavjet iznevjerili,
|
84. |
i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima ne}ete proljevati i da jedni druge iz zemlje va{e ne}ete izgoniti, - vi priznajte da je tako i svjedoci ste
|
85. |
vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavi~aja njihova izgonite poma`u}i jedan drugom protiv njih, ~ine}i i grijeh i nasilje; a ako vam kao su`nji do|u, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ~ini tako sti}i }e na ovome svijetu poni`enje, a na Sudnjem danu bi}e stavljen na muke najte`e. A Allah motri na ono {to radite.
|
86. |
To su oni koji su `ivot na ovome svijetu predpostavili onom na onom svijetu, zato im se patnja ne}e olak{ati niti }e im iko u pomo} prite}i.
|
87. |
I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, o~igledne dokaze dali i D`ibrilom ga pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono {to nije godilo du{ama va{im, vi ste se oholili, pa ste jedne u la` utjerivali, a druge ubijali.
|
88. |
Oni govore: "Na{a su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.
|
89. |
A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istiniu Knjigu koju imaju oni a jo{ ranije su pomo} protiv mnogobo`aca molili i kada im dolazi ono {to im je poznato, oni u to ne}e da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!
|
90. |
Jadno je to za {to su se prodali: da ne vjeruju u ono {to Allah objavljuje, samo iz zlobe {to Allah, od dobrote Svoje, {alje Objavu onome kome On ho}e od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom a nevjernike ~eka sramna patnja.
|
91. |
A kada im se ka`e: "Vjerujte u ono {to Allah objavljuje!" oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno" i ne}e da vjeruju u ono {to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje da je istinito ono {to oni imaju. Reci: "Pa za{to ste jo{ davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
|
92. |
I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanose}i, tele prihvatili."
|
93. |
I kada smo od vas va{ zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono {to vam dajemo i budite poslu{ni!" oni su odgovorili: "^ujemo, ali poslu{ati ne}emo!" srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo{ bila nadojena teletom. Reci: "Ru`no je to na {to vas nevjerovanje va{e navodi, ako ste uop}e vjernici."
|
94. |
Reci: "Ako je u Allaha d`ennet osiguran samo za vas, a ne za i za ostali svijet, onda vi smrt za`elite, ako istinu govorite."
|
95. |
A ne}e je nikada za`eljeti zbog onoga {to ~ine! A Allah dobro zna nevjernike.
|
96. |
I na}i }e{ ih, sigurno, da vi{e `ude za `ivot od svih ostalih ljudi, ~ak i od mnogobo`aca; svaki bi volio da po`ivi hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko `ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono {to oni rade.
|
97. |
Reci: "Ko je neprijatelj D`ibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kuran koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite kao putokazi radosnu vijest vjernicima."
|
98. |
Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i D`ibrilu i Mikailu pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne}e da vjeruju.
|
99. |
A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici ne}e u njih da vjeruju.
|
100. |
Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu neki od njih je odbace jer ih ve}ina ne vjeruje.
|
101. |
A kada im je poslanik od Allaha do{ao, potvr|uju}i da je istinito ono {to ve} imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana za le|a svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.
|
102. |
i povode se za onim {to su {ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - {ejtani su nevjernici u~e}i ljude vrad`bini i onome {to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga u~ili dok mu ne bi rekli: "Mi samo isku{avamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice u~ili kako }e mu`a od `ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. U~ili su ono {to }e im nauditi i od ~ega nikakve koristi ne}e imati iako su znali da onaj koji tom vje{tinom vlada ne}e nikakve sre}e na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za {to su se prodali, kada bi samo znali!
|
103. |
A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!
|
104. |
O vjernici, ne slu`ite se rije~ima: "Raina, nego recite: "Unzurna" i slu{ajte! A nevjernke bolna patnja ~eka.
|
105. |
Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobo`ci, da se vama od Gospodara va{eg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On ho}e; Allah je neizmjerno dobar.
|
106. |
Mi nijedan propis ne promjenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sli~an njemu ne donesemo. Zar ti ne zna{ da Allah sve mo`e?
|
107. |
Zar ti ne zna{ da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni za{titnika, ni pomaga~a nemate?
|
108. |
Zar da tra`ite od svoga Poslanika kao {to su prije tra`ili od Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je!
|
109. |
Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi do~ekali da vas, po{to ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz li~ne zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pre|ite dok Allah Svoju odluku ne donese. Allah, zaista sve mo`e.
|
110. |
I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite na}i }ete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono {to radite.
|
111. |
Oni govore da }e u d`ennet u}i samo Jevreji, odnosno samo kr{}ani. To su puste `elje njihove! Ti reci: "Dokaze svoje dajte ako je istina to {to govorite!"
|
112. |
A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela ~inio, toga ~eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se ne}e ni~ega bojati i ni za ~im ne}e tugovati.
|
113. |
Jevreji govore: "Kr{}ani nisu na pravom putu!" a kr{}ani vele: "Jevreji nisu na pravom putu!" a oni ~itaju Knjigu. Tako, sli~no kao oni, govore i ono koji ne znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome u ~emu se oni ne sla`u.
|
114. |
Ima li ve}eg naslnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poru{e? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu do`ivje}e sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!
|
115. |
A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa tamo je Allahova strana. Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
|
116. |
Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono {to je na nebesima i na zemlji. Njemu se sve pokorava;
|
117. |
On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada ne{to odlu~i, za to samo rekne: "Budi! i ono bude.
|
118. |
A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo ~udo do|e!" Tako su, gotovo ustim rije~ima, govorili i oni prije njih, srca su im sli~na! A Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji ~vrsto vjeruju.
|
119. |
Mi smo te poslali da istinu objavi{ i da radosne vijesti i opomenu donese{, i ti ne}e{ biti pitan za one koji su u d`ehennemu.
|
120. |
Ni Jevreji, ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati{ vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo sa `eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao za{tititi niti odbraniti.
|
121. |
Neki od sljedbenia Knjige ~itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastrada}e sigurno oni koji u nju ne vjeruju.
|
122. |
O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
|
123. |
I bojte se Dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi, kada se ni od koga otkup ne}e primiti, kada nikome zagovor ne}e koristiti i kada im niko ne}e mo}i pomo}i!
|
124. |
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u isku{enje stavio, pa ih on potpuno izvr{io, Allah je rekao: "U~ini}u da ti bude{ ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke!" zamoli on. "Obe}anje Moje ne}e obuhvatiti nevjernike" kaza On.
|
125. |
I u~inili smo Hram uto~i{tem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga }ete molitvu obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj o~istite za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
|
126. |
A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, u~ini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao da}u da neko vrijeme u`iva, a onda }u ga prisiliti a u|e u paklenu vatru, a grozno }e ona prebivali{te biti!"
|
127. |
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na{, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve ~uje{ i sve zna{!
|
128. |
Gospodaru na{, u~ini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na{ neka bude odan Tebi, i poka`i nam obrede na{e i oprosti nam, jer Ti prima{ pokajanje i samilostan si!
|
129. |
Gospodaru na{, po{alji im poslanika, jednog od njih, koji }e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti u~iti i o~istiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"
|
130. |
Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne dr`i do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom }e biti me|u dobrima.
|
131. |
Kada mu je Gospodar njogov rekao: "Budi poslu{an!" on je odgovorio: "Ja sam poslu{an Gospodaru svjetova!"
|
132. |
I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipo{to ne umirite druga~ije nego kao muslimani!"
|
133. |
Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni ~as do{ao i kada je sinove svoje upitao: "Kome }ete se, poslije mene, klanjati?" "Klanja}emo se" odgovorli su "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!"
|
134. |
Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
|
135. |
Oni govore: "Budite Jevreji, onosno kr{}ani, i bi}ete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
|
136. |
Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
|
137. |
Pa, ako budu vjerovali u ono u {to vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inad`ije, i Allah }e te sigurno od njih za{tititi, jer On sve ~uje i sve zna.
|
138. |
"Allah je nas uputio, a zar ima ljep{e upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."
|
139. |
Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na{ i va{ Gospodar? Nama na{a djela, a vama va{a djela! A samo Mu mi iskreno ispovjedamo vjeru."
|
140. |
Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili Jevreji, odnosno kr{}ani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znaju}i da je od Allaha? A Allah motri na ono {to radite."
|
141. |
Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
|
142. |
Neki ljudi kratke pameti re}i }e: "[ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na pravi put onome kome On ho}e."
|
143. |
I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji }e slijediti Poslanika i na one koji }e se stopama svojim vratiti. nekima je to bilo doista te{ko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah ne}e dopustiti da propadnu molitve va{e. A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
|
144. |
Vidimo Mi kako sa `udnjom baca{ pogled prema nebu, i Mi }emo sigurno u~initi da se okre}e{ prema strani koju ti `eli{: okreni zato lice svoje prema ^asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova a Allah motri na ono {to oni rade.
|
145. |
I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti ne}e{ prihvatiti njihovu Kiblu, niti }e iko od njih prihvatiti i~iju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim `eljama poveo, kada ti je ve} do{la Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.
|
146. |
Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao {to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
|
147. |
Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ner budi nikako od onih koji sumnjaju!
|
148. |
Svako se okre}e prema svojo Kibli, a vi se potrudite da druge, ~ine}i dobra djela, prete~ete! Ma gdje bili, Allah }e vas sve sabrati, - Allah, zaista sve mo`e.
|
149. |
I iz svakog mjesta u kome bude{, ti lice svoje ^asnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no {to radite.
|
150. |
I iz svakom mjesta u koje do|e{, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali {ta da prigovore, osim inad`ija izme|u njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.
|
151. |
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rije~i Na{e kazuje i da vas o~isti i da vas Knjizi i mudrosti pou~i i da vas ono {to niste znali nau~i.
|
152. |
Sje~ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
|
153. |
O vjernici, tra`ite sebi pomo}i u strpljivosti i obvaljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
|
154. |
I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su `ivi, ali vi to ne znate!
|
155. |
Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetine. a ti obraduj izdr`ljive,
|
156. |
one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka`u: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!"
|
157. |
Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!
|
158. |
Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodo~asti ili umru obavi ne ~ini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje u~ini kakvo dobro djelo pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
|
159. |
One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a prokle}e ih i oni koji imaju pravo da proklinju;
|
160. |
oprosti}u samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
|
161. |
Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru zaslu`uju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
|
162. |
u njemu }e vje~no ostati, a patnja njihova ne}e jenjavati, niti }e im se odlagati.
|
163. |
A va{ Bog jedan je Bog! nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog!
|
164. |
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki{a koju Allah pu{ta s neba pa tako u `ivot vra}a zemlju nakon mrtvila njezina po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a, promjena vjetrova, oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde doista su dokazi za one koji imaju pameti.
|
165. |
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha. A da znaju mnogobo`ci da }e onda kada do`ive patnju svu mo} samo Allah imati i da }e Allah strahovito ka`njavati,
|
166. |
kad }e se glave{ine, za kojima su se drugi povodili,svojih sljedbenika odre}i i kada su veze koji su ih vezale prekinute biti, i one patnju do`ivjeti,
|
167. |
kada }e sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao {to su se oni nas odrekli!" Eto, tako }e Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre ne}e izlaziti.
|
168. |
O ljudi, jedite od onoga {to ima na zemlji , ali samo ono {to je dopu{teno i {to je prijatno, i ne slijedite {ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj o~evidni!
|
169. |
On vas navra}a na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono {to ne znate.
|
170. |
A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" oni odgovaraju: "Ne}em, slijedit }emo ono na ~emu smo zatekli pretke svoje." Zar i onda kada im preci nisu ni{ta shva}ali i kada nisu na pravom putu bili?!
|
171. |
Oni koji ne}e da vjeruju sli~ni su stoci na koju se vi~e, ali ona ~uje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi, - oni ni{ta ne shva}aju.
|
172. |
O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
|
173. |
On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono {to je zaklano u ne~ije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz `elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista pra{ta i milostiv je.
|
174. |
Oni koji taje ono {to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za ne{to {to malo vrijedi oni u trbuhe svoje ne trpaju ni{ta drugo do ono {to }e ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih ne}e ni osloviti, niti ih o~istiti, - njih ~eka patnja nesnosna.
|
175. |
Oni su umjesto pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslu`ili patnju; - i koliko su samo oni neosjetljivi na vatru!
|
176. |
To je zato {to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih ~ija su mi{ljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.
|
177. |
Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ru`nih postupaka klone.
|
178. |
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i `ena za `enu. a onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodu{no postupe, a neka im on dobro~instvom uzvrati. To je olak{anje od Gospodara va{eg, i milost. A ko nasilje izvr{i i poslije toga, njega bolna patnja ~eka.
|
179. |
U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!
|
180. |
Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno u~ini oporuku roditeljima i bli`njima.
|
181. |
Onaj ko je izmjeni, a zna kako glasi pa grijeh za to pada na one koji je mijenjaju: a Allah, zaista, sve ~uje i zna.
|
182. |
A onaj ko se pla{i da je oporu~ilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgrije{io pa ih izmiri, nema mu grijeha. Allah, zaista, pra{ta i samilostan je.
|
183. |
O vjernici! Propisuje vam se post, kao {to je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili,
|
184. |
i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vi{e, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
|
185. |
U mjesecu ramazanu po~elo je objavljivanje Kurana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod ku}e, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah `eli da vam olak{a, a ne da pote{ko}e imate -, da odre|eni broj dana ispunite, i da Allaha veli~ate zato {to vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.
|
186. |
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.
|
187. |
Dozvoljava vam se da se u no}ima dok traje post sastajete sa svojim `enama; one su odje}a va{a, a vi ste njihova odje}a. Allah zna da vam je bilo ta{ko, pa je prihvatio pokajanje va{e i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u `elji da dobijete ono {to vam je Allah ve} odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do no}i. Sa `enama ne smijete imati sno{aja dok ste u itikafu u d`amijama. To su Allahove granice, i ne pribli`ujte im se! Eto tako Allah obja{njava ljudima propise Svoje da bi se onoga {to im je zabranjeno klonili.
|
188. |
Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepo{ten na~in i ne parni~ite se zbog nje pred sudijama da biste na gre{an na~in i svjesno dio tu|e imovine pojeli!
|
189. |
Pitaju te o mla|acima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za had`iluk. Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono {to `elite.
|
190. |
I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo~injite borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapovjedaju kavgu.
|
191. |
I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je te`e od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod ^asnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! neka takva bude kazna za nevjernike.
|
192. |
A ako se pro|u, - pa, Allah zaista pra{ta i samilostan je.
|
193. |
I borite se protiv njih sve dok mnogobo{tva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
|
194. |
Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
|
195. |
I imetak na Allahovom putu `rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro ~Inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ~ine.
|
196. |
Had`d` i umru radi Allaha izvr{avajte! A ako budete sprije~eni, onda kurbane koji vam se na|u pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda me|u vama koji se razboli ili ga glavobolja mu~i, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do had`d`a i zakoljite kurban do koga mo`ete lahko do}i. A onaj ko ga ne na|e neka posti tri dana u danima had`d`a, i sedam dana po povratku, - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allah i znajte da On te{ko ka`njava.
|
197. |
Had`d` je u odre|enim mjesecima; onom ko se obave`e da }e u njima had`d` obavljati nema sno{aja sa `enama i nema ru`nih rije~i, i nema sva|e u danima had`d`a. A za dobro koje u~inite Allah zna. I onim, {to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
|
198. |
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da ne{to steknete. A kada po|ete sa Arefata, spominjite Allaha kod ~asnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
|
199. |
Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi i tra`ite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, pra{ta i samilostan je.
|
200. |
A kad zavr{ite obrede va{e, opet spominjite Allaha, kao {to spominjete pretke va{e, i jo{ vi{e Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru na{, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu ne}e imati ni{ta.
|
201. |
A ima i onih koji govore: "Gospodaru na{, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sa~uvaj nas patnje u ognju!"
|
202. |
Njih ~eka nagrada koju su zaslu`ili! A Allah brzo svi|a ra~une.
|
203. |
I spominjite Allaha u odre|enim danima. a ni onome ko po`uri i ostane samo dva dana nije grijeh; a ne}e se ogrije{iti ni onaj koji se dulje zadr`i, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da }ete svi biti pred Njim sakupljeni.
|
204. |
Ima ljudi ~ije te rije~i o `ivotu na ovom svijetu odu{evljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono {to je u srcima njihovim, a najlju}i su protivnici.
|
205. |
^im se neki od njih do~epa polo`aja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ni{te}i uslove i stoku. A Allah ne voli nered!
|
206. |
A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" on onda iz inada grije{i. Njemu je dosta d`ehennem, a on je, doista, grozno boravi{te.
|
207. |
Ima ljudi koji se `rtvuju da bi Allaha umilostivili a Allah je milostiv robovima Svojim.
|
208. |
O vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
|
209. |
A ako skrenete, nakon {to su vam ve} do{li jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.
|
210. |
^ekaju li oni da im Allahova kazna do|e iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vra}a.
|
211. |
Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preina~uju Allahove dokaze, kada su im ve} do{li, Allah }e zaista strahovito kazniti.
|
212. |
Nevjernicima se `ivot na ovom svijetu ~Ini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bi}e iznad onih koji su se Allah bojali i grijeha klonili. A Allah daje u obilju onome kome On ho}e, bez ra~una.
|
213. |
Svi ljudi su sa~injavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u ~emu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila me|usobna zavist, ba{ od strane onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u ~emu se nisu slagali. a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.
|
214. |
Zar vi mislite da }ete u}i u d`ennet, a jo{ niste iskusili ono {to su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neima{tine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali uzviknuli: "Kada }e ve} jednom Allahova pomo}!?" Eto, Allahova pomo} je zaista blizu!
|
215. |
Pitaju te kome }e udjeljivati: Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje u~inite Allah sigurno zna."
|
216. |
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite ne{to, a ono mo`e biti dobro za vas; ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. A Allah zna, a vi ne znate.
|
217. |
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanjeu Allah i odvra}anje od Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo{ ve}i kod Allaha. A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oni }e se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere va{e, ako budu mogli. A oni me|u vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, - njihova djela bi}e poni{tena i na ovom i na onom svijetu, i oni }e stanovnici d`ehennema biti, u njemu }e vje~no ostati.
|
218. |
Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. A Allah pra{ta i samilostan je.
|
219. |
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je {teta od njih ve}a od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Vi{ak!" Eto, tako vam Allah obja{njava propise da biste razmislili.
|
220. |
i o ovom i o onom svijetu. I pitaju te o siro~adi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno `ivjeli, pa oni su bra}a va{a, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobro~initelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono {to vam je te{ko; On je, zaista, silan i mudar.
|
221. |
Ne `enite se mnogobo{kinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogobo{kinje, makar vam se i svi|ala. Ne udavajte vjernice za mnogobo{ce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobo{ca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u d`ehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi d`ennet i oprost, i obja{njava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.
|
222. |
I pitaju te o mjese~nom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato ne op}ite sa `enama za vrijeme mjese~nog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se ~esto kaju i voli one koji se mnogo ~iste.
|
223. |
|
224. |
ene va{e su njive va{e, i vi njivama va{im prilazite kako ho}ete, a pripremite {to i za du{e svoje. I bojte se Allaha i znajte da }e te pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!
|
225. |
224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom `ivotu, na putu ~estitosti i u nastojanju da pomirite ljude. A Allah sve ~uje i sve zna.
|
226. |
225. Allah vas ne}e kazniti ako se nanamjerno zakunete, ali }e vas kazniti ako pod zakletvom ne{to namjerno u~inite. A Allah pra{ta i blag je.
|
227. |
226. Onima koji se zakunu da se ne}e pribli`avati `enama svojim, rok je samo ~etiri mjeseca; i ako se vrate `enama, - pa, Allah zaista pra{ta i milostiv je;
|
228. |
227. a ako odlu~e da se rastave, - pa, Allah doista sve ~uje i zna.
|
229. |
228. Raspu{tenice neka ~ekaju tri mjese~na pranja; i nije im dopu{teno da kriju ono {to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Mu`evi njihovi imaju pravo da ih, dok one ~ekaju, vrate ako `ele da dobro djelo u~ine. One imaju isto toliko prava koliko i du`nosti, prema zakonu, - samo, mu`evi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je silan i mudar.
|
230. |
229. Pu{tanje mo`e biti dvaput, pa ih ili velikodu{no zadr`ati ili im na lijep na~in razvod dati. A vama nije dopu{teno da uzimate bilo {ta od onoga {to ste im darovali, osim ako se njih dvoje pla{e da Allahove propise ne}e izvr{avati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise ne}e izvr{avati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naru{avajte! A oni koji Allahove propise naru{avaju, nepravedni su.
|
231. |
230. A ako je opet pusti, onda mu se ne mo`e vratiti {to se ne}e za drugog mu`a udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da }e Allahove propise izvr{avati; to su Allahove odredbe, on ih obja{njava ljudima koji `ele da znaju.
|
232. |
231. Kada pustite `ene, onda ih, prije nego {to ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, ili na lijep na~in zadr`ite ili ih velikodu{no otpremite. I ne zadr`avajte ih da biste im u~inili nasilje; a onaj ko tako postupi ogrije{io se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna na umu imajte.
|
233. |
232. A kada pustite `ene i one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje mu`eve, kada se slo`e da lijepo `ive. Ovim se savjetuju oni me|u vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljep{e. A Allah sve zna, a vi ne znate.
|
234. |
233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji `ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je du`an da ih prema svojoj mogu}nosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zadu`uje iznad mogu}nosti svojih: majka ne smije da trpi {tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljadnik je du`an sve to. A ako njih dvoje na lijep na~in i sporazumno odlu~e da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako za`elite da djeci svojoj dojilje na|ete pa, nije grijeh kada od srca ono {to ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono {to radite.
|
235. |
234. |
236. |
ene su du`ne da ~ekaju ~etiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih mu`eva. I kada one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, vi niste odgovorni za ono {to one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah dobro zna ono {to vi radite.
|
237. |
235. I nije vam grehota ako tim `enama na znanje date da }e te ih vi zaprositi ili ako to u du{ama svojim krijete. Allah zna da }ete o njima misliti, ali im potajno ni{ta ne obe}avajte, samo po{teno govorite. I ne odlu~ujte se na brak prije nego {to propisano vrijeme za ~ekanje ne iste~e; i imajte na umu da Allah zna {ta je u du{ama va{im, pa ga se pri~uvajte, i znajte da On pra{ta i da je blag.
|
238. |
236. Nije va{ grijeh ako `ene pustite prije nego {to u odnos s njima stupite, ili prije nego {to im vjen~ani dar odredite. I velikodu{no ih darujte darom, zakonom propisanim: imu}an prema svome stanju, a siromah prema svom; to je du`nost za one koji `ele da dobro djelo u~ine.
|
239. |
237. A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos sa njima stupili, a ve} ste im vjen~ani dar odredili, one }e zadr`ati polovinu od onoga {to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlu~uje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bli`e ~estitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodu{ni budete, ta Allah zaista vidi {ta radite.
|
240. |
238. Redovno molitvu obavljajte, naro~ito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
|
241. |
239. Ako se budete ne~ega bojali, onda hode}i ili ja{u}i. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On nau~io onome {to niste znali.
|
242. |
240. Oni me|u vama kojima se primi~e smrt, a koji ostavljaju iza sebe `ene treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdr`avanje i da se one ne udaljuju iz ku}e. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono {to one sa sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan i mudar.
|
243. |
241. Raspu{tenicama pripada pristojna otpremnina, du`nost je da im to daju oni koji se Allaha boje!
|
244. |
242. Allah vam tako obja{njava propise svoje da biste razmislili.
|
245. |
243. Zar nisi ~uo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli a bija{e ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" a poslije ih je o`ivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne zahvaljuje.
|
246. |
244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve ~uje i sve zna.
|
247. |
245. Ko je taj koji }e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? A Allah uskra}uje i obilno daje, i Njemu }ete se povratiti.
|
248. |
246. Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" "Mo`da se vi ne}ete boriti, ako vam borba bude propisana?" re~e on. "Za{to da se ne borimo na Allahovom putu" reko{e -, "mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova na{ih odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zataji{e. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.
|
249. |
247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" re~e im vjerovjesnik njihov. "Odakle da nam jo{ on bude vladar kada smo mi pre~i od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" reko{e oni. "Allah je njega da vlada vama izabrao" re~e on "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On ho}e. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve".
|
250. |
248. "Znak njegove vlasti" re~e im vjerovjesnik njihov "bi}e kov~eg koji }e vam sti}i i koji }e meleki nositi, u kome }e biti smirenje za vas od Gospodara va{eg i ostatak onoga {to Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
|
251. |
249. I kad Talut vojsku izvede re~e: "Allah }e vas staviti na isku{enje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako {akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napi{e iz nje. I kada je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali povika{e: "Mi danas ne mo`emo izi}i na kraj sa D`alutom i vojskom njegovom! Ali oni koji su tvrdo vjerovali da }e pred Allah izi}i reko{e: "Koliko su puta malobrojne ~ete, nadja~ale mnogobrojne ~ete!" A Allah je na strani izdr`ljivih.
|
252. |
250. I kad nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni zamoli{e: "Gospodaru na{, nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
|
253. |
251. I oni ih, Allahovom voljom, porazi{e, i Davud ubi D`aluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesni{tvo, i nau~i ga onome ~emu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima.
|
254. |
252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. a ti si, zaista, poslanik!
|
255. |
253. Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjminu, jasne smo dokaze dali i D`ibrilom ga podr`ali. Da je Allah htio, ne bi se me|usobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve} do{li, ali oni su se razi{li; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi me|usobnmo ubijali, ali Allah radi ono {to On `eli.
|
256. |
254. O vjernici, udijelite dio od onoga ~ime vas Mi darujemo, prije nego {to do|e Dan kada ne}e biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredni{tva! A nevjernici sami sebi ~ine nepravdu.
|
257. |
255. Allah je nema boga osim Njega - |
258. |
ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni!
|
259. |
256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha dr`i se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e prekinuti. A Allah sve ~uje i zna.
|
260. |
257. Allah je za{titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju za{titnici su {ejtanii oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni }e biti stanovnici d`ehennema, oni }e u njemu vje~no ostati.
|
261. |
258. Zar nisi ~uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim re~e: "Gospodar moj je Onaj koji `ivot i smrt daje", - on odgovori: "Ja dajem `ivot i smrt!" "Allah ~ini da Sunce izlazi sa istoka" re~e Ibrahim -, "pa u~ini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima ne}e ukazati na pravi put.
|
262. |
259. Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada, povikao: "Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?" I Allah u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: "Koliko si ostao?" "Dan ili dio dana" odgovori. "Ne", re~e On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve mo`e!"
|
263. |
260. A kada Ibrahim re~e: "Gospodaru moj, poka`i mi kako mrtve o`ivljuje{!" On re~e: "Zar ne vjeruje{?" "Vjerujem" odgovori on -, "ali bih da mi se srce smiri." "Uzmi ~etiri ptice" re~e On " i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne bre`uljke, zatim ih pozovi, brzo }e ti do}i. Znaj da je Allah silan i mudar"
|
264. |
261. Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
|
265. |
262. One koji tro{e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono {to potro{e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ~eka nagrada u Gospodara njihova, - ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
|
266. |
263. Lijepa rije~i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrije|anje. A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
|
267. |
264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao {to to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su sli~ni litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sru~i pljusak, pa je ogoli; oni ne}e dobiti nikakvu nagradu za ono {to su uradili. A onima koji ne}e da vjeruju Allah ne}e ukazati na pravi put.
|
268. |
265. Oni koji tro{e imetke svoje u `elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika li~e vrtu na visoravni na koji se izliva obilna ki{a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude ki{e obilne, bude ki{e-rosulje. A Allah dobro vidi ono {to vi radite.
|
269. |
266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje ba{~u punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda nai|e vatrena oluja preko nje i ona izgori? Tako vam Allah obja{njava dokaze da biste razmislili.
|
270. |
267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sti~ete i od onoga {to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono {to ne vrijedi da biste to udijelili kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih o~iju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
|
271. |
268. [ejtan vas pla{i neima{tinom i navra}a vas da budete {krti, a Allah vam obe}ava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
|
272. |
269. On daruje znanje onome kome On ho}e, a onaj kome je znanje darovano darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.
|
273. |
270. Za sve {to potro{ite i {to zavjetujete Allah, sigurno, za to zna! A nevaljalima ne}e niko mo}i pomo}i.
|
274. |
271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On }e pre}i preko nekih va{ih r|avih postupaka. A Allah dobro zna ono {to radite.
|
275. |
272. Ti nisi du`an da ih na pravi put izvede{, Allah izvodi na pravi put onoga koga On ho}e. Imetak koji udjelite drugima u va{u je korist, ono {to udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav a ono {to od imetka udjelite drugima nadoknadi}e vam se potpuno, ne}e vam biti u~injeno krivo
|
276. |
273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zara|uju pa onaj koji nije u to upu}en misli da su, zbog skromnosti, imu}ni; pozna}e{ ih po izgledu njihovu, oni prose}i ne dodijavaju ljudima. A ono {to od imetka drugima date Allah, sigurno, za to zna.
|
277. |
274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i no}u i danju, tajno i javno, dobi}e nagradu od Gospodara svoga; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
|
278. |
275. Oni koji se kamatom bave di}i }e se kao {to }e se di}i onaj koga je dodirom {ejtan izbezumio, zato {to su govorili: "Kamata je isto {to i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova pa se okani, njegovo je ono {to je prije stekao, njegov slu~aj }e Allah rje{avati; a oni koji to opet u~ine bi}e stanovnici d`ehennema, u njemu }e vje~no ostati.
|
279. |
276. Allah uni{tava kamatu, a unapre|uje milosr|a. Allah ne voli nijednog nevjernika, gre{nika.
|
280. |
277. One koje vjeruju i ~ine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju ~eka nagrada kod Gospodara njihova; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.
|
281. |
278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.
|
282. |
279. Ako ne u~inite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, osta}e vam glavnice imetaka va{ih, ne}ete nikoga o{tetiti, niti }ete o{te}eni biti.
|
283. |
280. A oko je u nevolji, onda pri~ekajte dok bude imao; a jo{ vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.
|
284. |
281. I bojte se Dana kada }ete se svi Allahu vratiti, kada }e se svakome ono {to je zaslu`io isplatiti, - nikome krivo ne}e u~injeno biti.
|
285. |
282. O vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odre|enog roka. I neka jedan pisar izme|u vas to vjerno napi{e i neka se pisar ne uzdr`ava da napi{e, ta Allah ga je pou~io; neka on pi{e, a du`nik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ni{ta od toga. A ako je du`nik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva mu{karca va{a, a ako nema dvojice mu{karaca, onda jednog mu{karca i dvije `ene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu. I neka vam ne bude mrsko da ga utana~ite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vra}anja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedo~enja ja~e, i da ne sumnjate bolje; ali, ako je rije~ o robi koju iz ruke u ruku obr}ete, onda ne}ete zgrije{iti ako to ne zapi{ete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaklju~ujete i neka ne bude o{te}en ni pisar, ni svjedok. A ako to u~inite, onda ste zgrije{ili. I bojte se Allaha, - Allah vas u~i, i Allah sve zna.
|
286. |
283. Ako ste na putu, a ne na|ete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog ne{to pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedo~enje; ko ga uskrati, srce njegovo }e biti gre{no, a Allah dobro zna ono {to radite.
|
287. |
284. Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji! Pokazivali vi ono {to je u du{ama va{im ili to krili Allah }e vas za to pitati; oprosti}e onome kome On ho}e, a kazni}e onoga koga On ho}e Allah je kadar sve.
|
288. |
285. Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti."
|
289. |
286. Allah nikoga ne optere}uje preko mogu}nosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje u~ini, a na njegovu {tetu zlo koje uradi. Gospodaru na{, na kazni nas ako zaboravimo ili {to nehotice u~inimo! Gospodaru na{, ne tovari na nas breme kao {to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na{, ne stavljaj nam u du`nost ono {to ne mo`emo podnijeti, pobri{i grijehe na{e i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na{ pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
|